Quote:
choupette kaže:
Za ovu sekundarnu priču: oboje su u kurcu. Ona što ostaje s njim iako zna što on želi, a i on što ostaje s njom iako zna da se ona u tom odnosu muči. Nisam mišljenja da je netko tko je 100% iskren samom tom činjenicom ekskulpiran od toga da aktivno ostaje u dugogodišnjem odnosu za koji zna da drugoj strani čini loše. Normalan čovjek (s minimumom empatije) u intimnim odnosima s drugim ljudima vodi u zdravoj mjeri računa o tuđim osjećajima. It takes two to tango.
|
Pitanje je da li on zna kako se ona osjeća, kako ga nije mogla pitati ranije za planove lako je moguće i da kada je on konačno rekao da nema takvih ideja i da mu je ovako super (vjerojatno negdje u društvu kad se malo popilo a ljudi počeli gnjaviti s onim "a kada će te vi?") ona samo zašutila.
Bio u odnosu gdje smo oboje rekli da ne želimo djecu. Dogodilo se. Ja se predomislio, ona nije. Jasno kako je završilo. Mrzio sam je taj dan i nikada više. Jer mi je jasno da nisam imao pravo očekivati da će i ona promijeniti mišljenje samo zato što ja jesam.
Vjerujem da je žena u ovom slučaju jako dobro znala njegove stavove i nadala se da će se promijeniti. Sada kada nisu a godine prošle ljuta je na njega umjesto na sebe. Bolje bi bilo da tu energiju koju troši na žaljenje same sebe potroši na raskid veze u kojoj je nesretna i traženje partnera koji će joj pružiti ono što želi. To je trebala učiniti odavno.