Quote:
Beljki kaže:
Kult Izis je bio prisutan i u Rimskim krajevima u vrijeme sirenja krscanstva.
|
Daleko najvažnije je to, što kult Izis nije ni u kojem slučaju samo kult Izis, već je Serapis njen muž.
U Apokalipsi, poruka je za jedan od 7 maloazijskih gradova "tu si gdje prebiva Sotona" - nalazi se crvena crkva; još jedan od brojnih Serapeuma raširenih od Egipta, po cijelom Mediteranu i do Velike Britanije. Tek Justinijan potpuno ukida štovanje Serapisa.
Ilirska pobuna je navodno bila zbog teških poreza, međutim za vrijeme Tiberija, kada je ubijen Isus Krist, iz Rima se tjeraju i svećenstvo Serapisa. Kleopatra, posljednja od Ptolomejevića, koji podižu ovaj kult na najvišu državnu razinu u Aleksandriji, pa se potom širi po cijelom Rimskom carstvu i šire - u vezi je sa značajnim Rimljanima, a građanski rat u Rimu traje generacijama - između onih koji su za neke istočnjačke kultove ili misterije (hrv. otajstva) i onih koji su više na strani tradicionalnog Rima...
Ne samo da je bila prisutna Izis, nego malo je toga što nije bilo prisutno; Mitraizam npr. Potom riječi Krista po kojima je utemeljena katolička pričest, izrečene na posljednjoj večeri, pripadaju zapravo osnivaču Zoroasterizma...
Nadalje kruh može dolaziti od ječam, žitarice, riječ dei.. s Krete, kultura koje su se miješale s Egiptom prije Grka (umjetnost ima neke zajedničke značajke još od Enkhatona, ako ne ranije...), riječ sabai... nešto je isto tako jedan od pridjevaka nekog od Gospodina, a naziv je za piće od ječma slično pivu koje su konzumirali i neki od Kelta te Ilira... Pošto je podosta razbijene lončarije po grobljima pretpostavlja se da je konzumiranje pića prilikom sprovoda bilo uobičajeno...
Quote:
mukotrpak kaže:
Ne slavi li se možda završetak poljskih radova? Ljetina je spremljena, žito je na sigurnom i može doći sv. Roko, najgrmljavinskiji dan na Jadranu a i šire. Oko 15. 8. ciklone se počinju spuštati dovoljno južno da i mediteransko područje ubere kišu. Prilično opasno za žito na polju.
|
Dobar trag, Cerera, ječam, žitarice, u egipatskim nomama i drugdje negdje su svete životinje, a negdje i biljke, negdje oboje (Atena; maslina, sova i ostalo)... Od posljednjeg hvata klasja izrađivala se žrtvena lutka, plus sjekira, kipovi, pa i penisi od mističnih biljaka poput smokve; sve vezano uz kult plodnosti, a naširoko su objašnjenja i primjeri dani u "Zlatna grana" sir
Jamesa Georgea Frazera (1854-1941) škotskog antropologa koji iako je napisao s njom praktički "Uništeni zavjet", ipak nije stigao nigdje do Serapisa; njega od poznatih imena tek spominje teolog koji postaje ateista koji je inspirirao Karla Marxa - Feuerbach Ludwig Andreas von Feuerbach (1804–1872)...
Međutim zbog značaja za Veliku Majku vrlo je vjerojatno riječ o nekom konkretnom i raširenom običaju. Što se tiče ljetnih radova, kao dijete sam provodio dosta vremena na selu i skoro ama baš sve se dešavalo "iza Gospe" i "prije Gospe", a ono što se nije dešavalo tada događalo se "iza Mijovila" i "prije Mijovila".