Quote:
Loonie. kaže:
Slična situacija je bila i kod mene. Moja je majka sa mnom bila nepovratno i teško razočarana (kod nje je sve uvijek bilo teško i dramatično) još kad sam bila beba od dva mjeseca, jer nešto nisam radila onako kako si je ona zamislila da bi njena idealna beba trebala raditi. Cijeli život nakon toga mi se svodio na popis stvari kojima sam (teško) razočarala svoju majku. Usprkos tome što sam je (teško) razočarala prije nego sam prohodala, od mene je ipak očekivala da ne idem studirati, da radim negdje u blizini, da nemam vlastitu obitelj i da ništa drugo nemam u životu osim brige o njoj.
Ne smije se tu popustiti. Ti ćeš si uništiti život a ona će i opet biti nezadovoljna tobom i ti ni tada nećeš biti dovoljno dobra. Ali ovo što su ti curke tu rekle stoji - obavezno potraži pomoć psihologa. Takve zatrovane odnose nije lako prebroditi. Te narcistične majke nas već od malena nauče da se osjećamo odgovornima za to kako se one osjećaju, tako da smo mi uvijek krive kad njima nije dobro, a njima nije dobro nikad, jer si odbijaju pomoći i odbijaju biti sretne. Grižnja savjesti je ogromna, čak i kad točno znaš što se događa i što radiš i kad si apsolutno sigurna u ispravnost svojih postupaka. Psiholozi tu puno pomažu. Meni su možda čak bili i presudni.
|
Ovo sa psihologm je dobar savjet. Samo ja sam isla na pt i mislim da ta zena nije imala ni blizu takav odnos sa majkom niti je to mogla shvatiti, pa nisam naucila nikakve alate.
Na grupnu idem jer nemam pojima gdje naci kvalitetnog psihoterapeuta za rjesavanje bas tih trauma.