Smatram da je ova tema dosta zanimljiva za diskusiju, no nitko ju nije postavio pa ću ja
.
Radi se o današnjoj mladeži.
S jedne strane imamo tv, internet, sve nekakve kurve i kurvaroši, otvoreno pričaju o sexu, spavali su s 5, 10, ponekad i više ljudi ovo, ono...muškarci se žale da nema više čednih žena...Feministice su sve uništile bla, bla.
S druge strane, imamo stvarni život.
Moji prijatelji i prijateljice, kolege na faksu, susjedi, susjede...Većinom su ljudi u ranim 20im, većinom jako zgodni, drže do sebe, pametni, obrazovani...međutim, 90% njih su nevini. I dečki i djevojke! Pa čak do te mjere da se nikada nisu poljubili.
Teta mi se žalila kako moj bratić, poprilično zgodan student od 23 godine, samo izlazi s frendovima u kino i igra igrice doma. Da uopće ne izlazi u klubove niti je ikada imao curu, kao ni itko iz njegove ekipe te me pitala jel to tako danas normalno, zatim je nadodala kako je ona u njegovim godinama svašta nešto eksperimentirala i potpuno se drugačije ponašala.
Ja nisam znala što točno reći jer sam osobno u vezama od 16. godine, no razumjela sam na što mi se teta žali. Vječito sam imala dečke na duge staze i često puta me živciralo što ne mogu pričati o nekim intimnim stvarima s curama oko mene jer ih one jednostavno nikada nisu proživjele!
Teme o kojima frendice pričaju su faks, "zločeste" cure koje ih ogovaraju, serije, ukoliko su religiozne (što je isto često) o crkvenim okupljanjima...doslovno se njihove teme ne razlikuju od tema curica od 12, 13 godina.
Prije sam smatrala da su možda problem dečki jer su većinom danas razmaženi, boje se odbijanja, dosta su latentni, čak i dosadni. Boje se pitati curu za vezu, a kamoli nekakav opušteni FWB odnos.
Pa bih znala namještati frendove i frendice. To bi završavalo katastrofalno. Dečki su većinom bili skroz mutavi i zbunjeni, a curama nitko nije bio dovoljno dobar.
Onda sam mislila da je jednostavno takvo moje društvo, a ostali su normalni po tom pitanju.
Pa sam otišla na faks i shvatila da je situacija apsolutno jednaka! Mladi iz svih dijelova Hrvatske nisu ništa različiti. Znači, ljudi u 20im godinama bez ikakvog ljubavnog iskustva!
Nakon toga sam se pomirila s tim te rekla samoj sebi da je slika s TV-a samo show i marketing, a zapravo su Hrvati jako konzervativni ljudi koje baš i ne zanima sex ni ljubavni odnosi (ili bar nas milenijalce, razmažene generacije rođene 90ih
).
I onda se dogodilo da sam se dogovorila s jednom od tih frendica da se nađem kod nje u stanu jer je sama doma. Živimo jako blizu te se tako često viđamo preko ljeta.
Sjele smo u njenu sobu, ona je rekla da ima nekakav liker pa smo ga otvorile i počete piti. Na početku je razgovor bio opušten, o ispitima, faksu, roditeljima, glupim frendicama, bla, bla. Da bi se ona nakon toga otvorila i pitala me što nije u redu s njom. Pitala sam ju na što točno misli. Cura je prezgodna, pametna, uspješna. A ona je rekla: "Znaš da ja nikad nisam bila ni u kakvoj vezi?". Ja sam ju začuđeno pogledala i na to rekla: "Pa mislila sam da ti vezu ni ne želiš, pokušala sam ti srediti s ovim, onim...nisi htjela." Ona je odgovorila: "Pa dobro, znam da jesi, ali...ni jedan od njih nije bio baš moj tip, a nisam htjela biti s nekim samo radi iskustva...mislim jesam, ali... da sam pristala biti u nekoj opuštenoj vezi, to bi se pričalo po cijelom gradu i svi bi znali s kim sam bila, a to bi možda smetalo drugim dečkima s kojima bih htjela biti...danas diskrecija ne postoji. A oni s kojima sam ja htjela biti, mene ni ne gledaju...znaš i sama."
Meni tu više stvari nije bilo jasno.
Prvo, tipovi muškaraca u koje se ona zaljubljuje uopće nisu nekakvi frajeri, već mutavi geekovi koji se pale na star warse i sl. Meni je žao što im ona uopće daje na važnosti i ne kužim kako se točno zaljubljuje u njih. Primjera radi, družila se malo s tipom u kojeg je baš bila zacopana, na kraju prizna da joj se sviđa, a on kaže da ona njegov tip!? Ona je 10, a on jedva 5. No, dobro. Možda je lik gey.
Drugo, nije mi bilo jasno o kakvoj ona (ne)diskreciji priča.
Na to moje pitanje, rekla mi je da ona često mašta da se situacije iz serija događaju njoj, primjerice da uđe u nekakav kratki odnos s bratovim frendom, sa starijim muškarcem, profesorom...Ali se ne bi nikada usudila tako nešto napraviti zbog osude društva.
Nakon što je to rekla, meni nije bilo dobro. Ne zbog njenih perverznih maštarija, nego što sam ja bila sigurna da je ona frigidna cura koju zanima samo crkva i faks te kad mašta o muškarcima, mašta samo o princu na bijelom konju. Cura mi je susjeda i poznajem ju od malena. No, kako se kaže: in vino veritas
.
Uglavnom, sve u svemu, postoji začarani krug nesposobnih žena i muškaraca koji imaju skrivene želje imati veze, avanture, iskustva, ali ih nemaju..možda se boje etiketa, vezanja, nesigurni su...ne znam što je točno problem, samo znam da je to jako često i čudi me da nitko o tome baš ne priča; o nevjerojatno konzervativnom ponašanju današnjih mladih, ne svih, ali više od polovice sigurno.
Kroz čitavu povijest, vodili su se ljubavni ratovi, mladi su bili razuzdani, čak i nevjerni. Što se dogodilo da se danas ljudi toliko boje prići jedni drugima? Boje se da su drugi ljudi licemjerni, nepovjerljivi, bezobrazni...Kao da je došlo do velikog otuđenja u društvu, koje se najviše vidi na mladim ljudima. Možda zbog internetskih medija, a možda zbog nečeg desetog.
Pitanje na kraju: Gdje je problem i kako ga rješiti? Zašto je toliko velikom broju današnje iznimno kvalitetne mladeži tako teško stupati u odnose, koje očito žele? Je li problem u muškarcima? Ženama? Mediju?