Quote:
Fantasist kaže:
Interesi mogu biti zajednički. Uostalom koji bi smisao djelovanja bio ako nije konstruktivno, i koristi čovjeku.
Međutim sloboda znači je da nemaš klub za koji navijaš.
Takvih ugroza danas više i nema, uostalom vidi vladajuću kastu, nekad pa i danas, drugi ih čuvaju a oni ne misle kao i narod te su odvojeni od njega, međutim daju mu dojam da su oni jedno. Svaka manipulacija masama se temeljila na tome ili i danas je to sigurna špranca za programiranje pojedinaca u grupne ideje.
|
Imaš ugroza koliko hoćeš, od kršenja radničkih prava do političke i pravne nesigurnosti.
Da se ljudi nisu grupirali u recimo sindikate, ne bismo danas imali mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Čim vlast osjeti da je grupiranje oslabilo i da pucaju veze među ljudima, odmah plasiraju zakon koji nije u interesu velikog dijela naroda
Quote:
tanita kaže:
plemena su umjetna tvorevina...nama za život nije potrebna pripadnost ikakvom plemenu vec, voda, hrana i zrak...
i, to što nema društva koje nije povezano u pleme ti samo govori koliko smo se udaljili od svoje prave prirode kako bi kroz život koracali linijom manjeg napora... pa makar i po cijeni da izgubimo sebe.
a, o tome što je zapravo devijacija (u ovom slucaju) bi dalo raspravljati, dal skrecemo s puta, misleci za sebe, svojom glavom ili kad dopuštamo drugima da misle za nas? 
i bespotrebno se šokiraš, viš, to ti je jadna od nuspojava života u plemenu 
btw. ako sam napisala da je plemenski mentalitet iskljucivo stvar želje za moci i prikrivanje nesposobnosti onda je valjda jasno da se od istog grozim a, ne da sam sklona pod izgovorom pripadnosti plemenu dokazivati svoju moc i parazitirati svoje ukucane i obitelj |
Znači sve ljudske zajednice na svijetu su neprirodne i sve idu kontra prirodi
Nije ti baš neka teorija
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
|