Quote:
Lord Byron kaže:
Mislim da većina roditelja ili ima sve te vještine ili im je prekasno da ih stječu izradom djetetovih plakata...
|
To što se naziva plakatima zapravo nisu plakati, nego hrpa izrezaka, ili u boljem slučaju samostalno napisanih tekstova, nalijepljenih na veliki papir. Mislim da se grafičari i likovnjaci hvataju za glavu kad to vide.
Ako govorimo o tim velikim papirima u nastavi, ne vidim u tome baš mnogo smisla, osim ako ih djeca ne izrađuju na satu, i to po mogućnosti u parovima ili skupinama, i to nakon obrade nekoga gradiva i s prethodnom pripremom (učenjem, traženjem dodatnih izvora - na osnovi preporuke učitelja, traženjem likovno-grafičkih rješenja u dogovoru s učiteljem likovnoga...).
Za one marljivije i sposobnije, to je prilika da nešto dodatno istraže i nauče, za one koje je inače teško motivirati za bilo kakav rad da se aktiviraju, za lijenčine da im se možda u zajedničkom radu ipak nešto znanja prilijepi, za sve da nauče surađivati (za neke i da uvježbavaju vodstvo i koordinaciju)...
Na kraju svi malo odahnu od stereotipnih metoda, zabave se, možda nešto i nauče, a većina uživa nešto zajedno stvarati s vršnjacima.
No to je glupo ocjenjivati. Nadam se da se to sve manje radi.
Što se tiče "plakata" koji se rade kod kuće, slažem se s tobom da je za mnoge roditelje kasno - to je vidljivo po učionicama u nekim školama. Ne znam kako ocijeniti takav uradak, no znam što reći roditelju koji piše djetetove zadaće i znala bih što reći učitelju koji zadaje takve beskorisne zadaće.
Nema valjda toga i u prvom razredu?!