Quote:
malahana kaže:
Mi smo još prekratko u novoj školi, da bismo mogli reći da je tamo sve divno i bajkovito, vjerojatno svaka škola ima svoje probleme, ali za sada na djetetu vidim da se osjeća zadovoljno i prihvaćeno. Možda smo samo imali sreću, vidjet ćemo.
Ako misliš da nemaš pravo izbora, jer dijete pripada teritorijalno u tu školu, nije to baš tako. Sva djeca u RH imaju pravo izbora i roditelji mogu odabrati osnovnu školu za svoje dijete, eventualno ih traže dobar razlog za promjenu. Mi smo naveli da je razlog bolji izbor izbornih predmeta (nisam htjela da dođe u novu sredinu kao dijete-slučaj), iako sam razrednici kasnije sve ispričala.
Naravno ako tog izbora zaista nemaš, preostaje ti samo da se boriš za njega, isto kao i te mame lavice, ako treba i očnjacima. Mislim da je dobro da zlostavljana djeca vide da imaju našu podršku i zaštitu kad su ugrožena.
U početku sam se osjećala zaista kao da bježimo, ali sada mislim da smo izašli iz priče kao pobjednici. Žao mi je samo ono malo dobrih klinaca koji su ostali u takvoj sredini.
Mislim da je ponekad upravo bijeg pravo rješenje. Da te na poslu izrabljuju i ne daju ti plaću, nije li pravo rješenje upravo bijeg u bolju firmu u bolje uvjete? Nije li to isto ili vrlo slično?
Što se tiče profila zlostavljača, po mom iskustvu, uvjeti iz kojih dolaze su stvarno šaroliki. I ne bih rekla da ako je dijete iz "disfunkcionale" obitelji, odmah predstavlja potencijalnu opasnost za druge.
Nama su recimo najgora iskustva bila sa djecom koja imaju "savršene" uvjete doma, mame i tate se vole, imaju dovoljno za život, vole svoju djecu... Ali tu ljubav prema djeci iskazuju na način da ih uče da su bolji od drugih. Pametniji, zaslužniji ili štoveć.
Najbolje mi je kad mi klinka u trećem razredu priča kako je ona jako inteligentna, čak jedna od najinteligentnijih i najperspektivnijih u razredu. Otkud joj ta ideja dolazi, nego od doma? Naravno da ona sa takvim svojim naučenim stavom smatra da ima pravo maltretirati druge, koji su svi redom "lošiji" od nje. Iako eto baš njoj u trećem osnovne trebaju instrukcije iz matematike...
|
Gle, mi izbor nemamo jer je druga škola predaleko. Nema smisla voziti dijete svako jutro i dolaziti po njega na udaljenost veću od 40 km.
Prvo ne možemo oboje zbog posla, drugo, busevi voze jako dugo i ta vožnja traje duplo duže.
Treće, pokušavam riješiti dok i ako mogu sada ovo u ovoj školi, za početak.
Nemoj me krivo shvatiti, napisala sam da nije ni ok bježati, samo zato dok ne pokušaš sve što možeš tu gdje jesi, samo to. Ako si imala opcije za novu školu i ako ti je to pomoglo, super, meni je drago.
U pravu si i za djecu, nisu sva djeca koja rade probleme iz disfunkcionalnih obitelji, pa imam primjer i kod nas, gdje su djeca iz dobrostojećih pa opet nije dobro.
To su sfere koje ne mogu komentirati za sada, jer isto ne znam što imaju doma, niti je to moja stvar.
Mogu biti i bogati i svakavi pa opet imati probleme, doma, ili jednostavno ljudi odgajaju djecu drugačije.
Ne znam.
Ja sam bila na razgovoru neki dan s raskom, i nakon njenog uvoda , rekla sam sad ću ja reć svoju stranu.
I rekla sam joj sve, baš sve, i ostala je frapirana, kaže da nije znala što se događa s njima i da je došlo do toga. S tim da i ona primjećuje na djeci koja bi eto to mogla napraviti a koja ne. Imaju sada baš problem u školi s dotičnim dječaom koji je napao mog sina, da je i psihologica došla u školu jer više ne znaju što će s njim napraviti jer stvara svaki dan probleme i s djecom i s profesorima.
Zamolila sam ju nek porazgovara sa mojim sinom, i da mu da do znanja ako se slično ponovi da može njoj reć bez straha.
Onaj kojeg razvozim i dalje radi isto, pa sam ga opet upozorila ako ne prestane da ga više neću voziti. Nakon dva dana, majka njegova mi javila da od sutra njen sin ide u školu s busom, pa ga više ne moramo čekati ni voziti.
I neka.
Možda je tako i bolje.
Sina sam upisala na Judo , trener je jako zadovoljan, vidi potencijal u njemu, i odradi još jedan drugi trening, tako da sam ga i time malo zaokupila.
Eto, nadam se da bude bolje.
Uz mnogo razgovora i podrške.