Quote:
samomama2 kaže:
Jer se o tome malo ili ništa priča ,nit poduzima.
Većina zagovara da nasilje se riješava nasiljem i da se ne treba miješati ako nisi ti na meti.
Onda se svi šokiraju na senzonalističke vijesti- Vlak srama ( ako se sjećate, nekoliko nasilnika je silovala djevojku u vlaku a svi su promatrali i sjedili. Nitko joj se nije usudio pomoći.)
Zasada sam kontaktirala nekoliko profesora i stalno izlaze neka nova saznanja.
Tu su tri djeteta koja su izložena perfidnim maltretiranjem. Od toga je jedna curica koja
se školuje po posebnom programu . Teško se izražava, ima poteškoća u koordinaciji tijela ali dijete normalno funkcionira u svemu ostalom.
Na drugoj strani su skupina od 8 dječaka koja stalno, svakodnevno se "sprdaju" na njihov račun, bockaju ih,vrijeđaju.
Riječi kao- pičkice, pederčiči,biafra ( misli se na mršavost),smrdljivac,ma ubio bi se da sam takav,ajde makni se,kako si jadan,ružan si-ružna ko noć,retardosi...sve je to na dnevnoj bazi.
" To je tako uobičajeno,pa to je pubertet,sigurno im i oni tako uzvraćaju...je naravno,minimiziranje problema i guranje pod tepih" i to je bila naznaka u kom smjeru je išla "pomoć".
Ja sam rekla da ne želim još ništa poduzimati dok ne saznam sve što se ove godine događalo ( prošle godine nije bilo takvih problema i napokon je sin veselo odlazio u školu). Nakon toga da idem tužit školu ako se bullyng nad našom djecom nastavi ili ako bude "odmazde" nakon prijave.  |
Iza svake prepotencije stoji impotencija. Ima vrlo malo apsolutnih momenata kada je ljudski rod u pitanju, ali ovo je definitivno jedan od njih. Što god da roditelji govorili djetetu, da je najpametnije i najsposobnije, ako maltretira drugu djecu, na suptilan način mu šalju poruku da je nemoćno. I to dijete šalje dalje svoju nemoć nekom drugom. Tako da nažalost roditelj drukčijeg ili nesigurnijeg ( a drukčije je često nesigurnije), osim što se mora baviti s nemoći vlastitog djeteta i svojom, mora se baviti s nemoći nekih sjebanih tipova koji svoje frustracije upucavaju u svoje dijete. Za bilo kakvu akciju, nužna je motivacija, za ustat se iz kreveta je potrebna motivacija. Motivacija je u svojoj srži emocija, koju želimo izbjeći, ili koju želimo dostići. Zašto bi dijete koje se osjeća samopouzdano, pa ako hoćete i moćno, maltretiralo drugog? Za to ne postoji baš niti jedan razlog. No, živimo u svijetu napucanom impotentnim ljudima koji to generacijama samo šalju dalje. Ispisati dijete iz škole i upisati ga na borilačke vještine. Ne da bi napadalo, nego da zna da se može obraniti, i da ga se ti sjebani mišeki klone. Nažalost, naći će drugu žrtvu za rješavanje frustracije svojih mamica i tatica.