Quote:
Melliana kaže:
A znam,svi smo svaki dan oko njega,pomazemo mu,razgovaramo satima.Ja sam provela vec sate i sate s njegovom psihijatricom.Ove psihijatrice na Rebru ga ne sljive ni pol posto.Jucer se je isao zaliti da mu terapija ne odgovara,da mu je losije,na sto mu se ova samo nasmijala i pojacala mu jedan lijek.
Druga psihijatrica (isto s Rebra) s kojom sam razgovarala i raspitivala se oko plana njegovog izljecenja mi se samo nasmijala uz komentare: ,,vi ocekujete od mene cudo'' ili ''postavljate mi pitanja na koja ja nemam odgovor''.
Dok je lezao na Rebru ta tri tjedna,nitko s njim nije razgovarao,kad bi se zalio da mu nije dobro samo su ga kljukali tabletama,cak do te mjere da nije mogao hodati,naci doktoricu je bila avantura koja bi trajala i satima,od nje nikakve koristi,bas se vidi da ga ne shvacaju ozbiljno,on se zali,ona samo odklima glavom i pojaca dozu lijekova i jos gore,posalje ga dalje uz komentar ,,strpite se,,.S tim da je njegova psihijatrica bila vise na bolovanju nego u bolnici i drugi ga nisu htjeli lijeciti,pa se na kraju jedna specijalizantica brinula o njemu.A kad mu se jace pogorsalo jednom,otisao je doktorici na Rebro,ona ga je proslijedila na hitnu gdje su ga sat vremena drzali na infuziji i poslali doma...
|
Ovo što pišeš meni zvuči kao da netko ide prijelom noge liječiti s voltarenom.
Lijekovi mu neće pomoći i neće od njih ozdraviti. Eventualno mu mogu biti suport u smislu da mu pomažu da se lakše izvuče iz depresije i da mu se smanje anksiozni simptomi, ali nema ničega bez
psihoterapije.
Nažalost, u našim bolnicama je stanje kakvo je, ako imate mogućnosti za privatnog psihoterapeuta, onda je to pametna ideja.