Quote:
Katayama kaže:
Pa...mnogi zaziru od temelja bilo kakvog rada a to je meditacija, najobičnija meditacija..već tu nakon par dana nastaje selekcija 
Mislim ono..ako ne možeš biti sam sa sobom na barem 30ak minuta dnevno kako ćeš onda plivat u složenijim operacijama? |
Promjenom pristupa moguće je izvježbati gledanje na svijet "iz duha", samo u tom slučaju pozornost treba biti iznimna jer počinjemo voditi "dvostruki život". Na taj način meditacija postaje cjelodnevna - pažnju držimo na onom tko gleda umjesto na tome što se gleda. Da bi se to moglo, mora nam biti važnije od svega drugog jer moment vanjskog identiteta je ogroman i, ako nismo spremni, neće nam dozvoliti takvu promjenu. Zato najlakše uspijevaju tzv. meditacije koje za cilj imaju predah, opuštanje, dobar osjećaj smirenosti i ugode, ali koje nemaju promjenu u svojoj namjeri jer lažni identitet time nije ugrožen. Princip je sličan kao u crkvi. Možeš "griješiti" kako ti volja, ako ćeš se poslije doći ispovjediti, ali ne možeš živjeti s minimumom grijeha, ako ćeš od crkve biti odvojen. Princip je isti - kontrola.