Jasno da se cijev nije zgužvala sama od sebe, zato sam opisao ovo s vrućom vodom. Imam tu priključenu jednu, preko 20godina staru Ei-Niš mašinu za veš, koja je prilikom kuhanja veša i izbacivanja te vode deformisala cijev. Inače kanal u kojem se cijev nalazila je bio dosta velik, a zidar ga je samo površinski zatvorio, tako da je imala dosta prostora za onakvu deformaciju. Ovako zgužvana se i skratila, tako da je ispala iz ležišta gdje je drugi kraj bio utaknut i tu je pomalo curila voda u zid, ali zbog keramike nisam ništa primjetio.
Možda netko ima sličan problem s vlaženjem u zidu kupaone, evo mu jedna od mogućih opcija problema, stvarno sramota da se prave odvodne cijevi koje ne mogu izdržati temperaturu do 100C, odnosno vrelu vodu.
Što se tiče cijevi za grijanje, treba poći u neku bolnicu, općinu ili neku drugu instituciju, gdje još ima ugrađenih centralnih grijanja sa starim željeznim bezšavnim cijevima i rebrastim gusanim radijatorima. Takve cijevi su spajane varenjem i ne samo da su izdržale toplotna i kemijska naprezanja, već i mehanička, od naslanjanja i sjedenja po radijatorima i sl. Takve opreme se još može naći koja je u funkciji i pedesetak godina i koja je stotinu puta farbana, manje zbog zaštite, a više zbog šminke.
Bakrene cijevi koje sam ugradio imaju plastični omotač, koji je s unutrašnje strane malo nazubljen, tako da tu ima i zraka, a vjerovatno mu je namjena da amortizuje širenje uzidane cijevi pri grijanju. Originalni fiting koji sam koristio je mesingani, pri montaži se s njim na cijev trajno upresuje jedan prsten i u kombinaciji s još jednim gumenim prstenom se sve to zadihtuje, pri tome nema nikakvog dodira s npr. pocinčanim fitingom. I naravno, ne vjerujem da će trajati samo trideset godina.
Spojevi kod šipkastih bakrenih cijevi su već nešto drugo, kod nas je uobičajeno da se izvode lotovanjem s već pripremljenim fitingom, što mi se ni malo ne sviđa, znajući iz iskustva kako se ponašaju npr. u elektronskim uređajima nakon određenog vremena, posebno u vlažnom okruženju. Gledao sam u jednom objektu, gdje sam nešto popravljao, na sistemu centralnog grijanja te cijevi sa zavarenim spojevima. To je radila jedna ekipa iz Srbije i kako sam vidio, sve je urađeno lijepo i vrlo kvalitetno. Mislim da će takva instalacija neuporedivo duže trajati, nego lotovana.
Ni pocinčane cijevi i fiting nisu za podcjenjivanje, kod njih kvalitet cinkovanja kod grijanja nije toliko bitan, koliko kvalitet spajanja. U vodovodnim instalacijama, koje su po meni zahtjevnije od onih kod grijanja (zatvorene u zidovima i izložene vanjskoj koroziji), one su kod kvalitetno napravljene instalacije trajale 30 i više godina.
Sa plastičnim cijevima se, za razliku od gore navedenih, najlakše i najbrže radi, ali što se tiče trajnosti, one nemaju još svoju „tradiciju“ pošto su relativno novijeg datuma, tako da tek vrijeme treba pokazati koje su dobre a koje nisu.
Neznam koliko je uopće predmetno raspravljati o trajnosti tih cijevi, jer se ipak radi o periodima koji se mjere u desetinama godina, najvažnije je da se pazi prilikom montaže na izradu što kvalitetnijih spojeva.
Nego ja još nisam dobio cijenu bakrenih cijevi kao kod mene, pa ako ih tamo ima u prodaji, bio bih zahvalan za tu informaciju.
