zoki0307 kaže:
Mnogi će vam zakucati na vrata zaklinjući se da će vam samo oni znati protumačiti Bibliju. A kad im odgovorite da je vaše tumačenje kao katolika mjerodavnije, jer su Novi zavjet napisali katolici, proglasit će vas ludim. Riječ je očito o ljudima koji žive u uvjerenju da je Biblija sišla s neba, poslije čega su je katolici preveli na latinski, kako je nitko ne bi razumio, pa je onda još i skrivali od naroda budno motreći da mu ne dođe u ruke, a kad ju je netko napokon preveo na narodni jezik, onda je papa zabranio da se takva Biblija čita.
Ako ništa drugo, svom ćemo nenadanom gostu morati priznati da ima mašte. Nevolja je samo što u vječni život ne vodi mašta, nego istina.Pođimo najprije od činjenice da je od Isusove smrti pa do prvog novozavjetnog teksta proteklo najmanje deset godina. Između 45. i 300. n.e. pojavili su se mnogi tekstovi, koje možemo generalno podijeliti na autentične, sporne i lažne. U prvu skupinu ubrajamo 4 evanđelja, 13 Pavlovih poslanica i Djela apostolska (ukupno 18 tekstova). Prvi su se spisi čitali po svim mjesnim crkvama, drugi, sporni, samo u nekima, jer su ih ostale crkve smatrale lažnim, dok trećim, lažnim tekstovima, u crkvi nije ni bilo mjesta.
U drugom su stoljeću nastale razne klasifikacije spomenutih tekstova, iz prve i druge grupe, međutim je gotovo svaka mjesna crkva imala neku svoju i drugačiju klasifikaciju. U trećem su stoljeću stoga među crkvenim ocima započele rasprave o autentičnosti tih spisa, odnosno o njihovu božanskom nadahnuću, da bi napokon papa Damaz I. 382. godine u Rimu sazvao sabor na kojemu je napokon proglašen kanon Svetog pisma. Pritom su u kanon ušli i neki (ali samo neki) spisi i iz druge, sporne skupine, da bi on napokon obuhvatio 27 novozavjetnih spisa, redom napisanih između 45. i 100. godine.
Prve je pak tekstove Starog zavjeta napisao Mojsije otprilike 1500 godina prije Krista. Kad je napisan i posljednji, nije nam poznato (iako se jedna teorija zalaže za 430. pr. Kr.), ali je svakako nedvojbeno da je bar sto godina stariji od Kristova rođenja. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da je Stari zavjet postojao u dvije varijante, palestinskoj i helenističkoj – palestinska je imala manji broj knjiga, dok su apostoli uglavnom čitali i citirali helenističku Septuagintu – što nam govori da ni o knjigama Starog zavjeta mišljenje nije bilo jedinstveno. No i to se napokon riješilo na već spomenutom Rimskom saboru kad je papa Damaz I. sve knjige (njih 46 na broju) iz helenističke verzije proglasio od Boga nadahnutim i uvrstio ih u kanon Svetog pisma. Tako je napokon nastala Biblija.
Poslije izuma tiskarskog stroja nastala je prava poplava loših prijevoda; ljudi su tiskali Biblije samo da se na brzinu obogate (jedan je od prvih bio Tyndale 1525.). U takvim su se Biblijama znale naći na tisuća pogrešaka. Najviše ih je nastajalo zbog brzopletosti. Spomenimo, primjera radi, takozvanu “Octenu Bibliju”, nazvanu zato što je u njoj “prispodoba o vinogradu” postala “prispodobom o octu”; “Bibliju ubojica” jer je umjesto “Ali Isus joj je rekao: Prvo nahrani djecu” stajalo “A Isus joj je rekao: Prvo ubij djecu”; “On i ona Bibliju” koja je u knjizi o Ruti izmiješala osobne zamjenice; “Dijamantna Biblija”, koja je imala preko 6000 pogrešaka i tako dalje, i tako dalje.
Takvi su prijevodi bili prava pogrda Božje riječi, zbog čega je Katolička crkva morala zaštititi dostojanstvo Svetog pisma, pa je zabranila čitanje takvih Biblija. Sva su ta izdanja, uostalom, bila kratkog vijeka. Među njima su, međutim, ipak najopasnija bila ona koja su, zbog širenja vlastitih dogmi, sadržala i namjerno krivo prevedene retke. Jedna je od takvih i danas živa Biblija Jehovinih svjedoka koja vrvi pogreškama, većinom namjernim, učinjenim da bi se zatajilo Isusovo Božanstvo. Protestanti se radi promicanja vlastite doktrine nisu libili Bibliju i osakatiti, izbacivši iz nje čak nekoliko knjiga.
Iz svega je toga više nego jasno da je Katolička crkva postojala još daleko prije Biblije, te da ju je ona napokon i stvorila, sudeći besprizivno što je riječ Božja, a što ne.
Biblija, dakle, nije sišla s neba, već nam ju je dala Katolička crkva.
Vjernici(u Gospodina Isusa Krista) ,da li smatrate da je ovo istina,ako da ,kako možete biti išta drugo osim katolici?,ako ne smatrate ovo istinom,želio bih čuti vaše mišljenje glede nastanka Biblije.
|