Pogledaj jedan post
Old 26.04.2008., 00:03   #90
Quote:
LIQ kaže: Pogledaj post
Kad nebi bilo memorije nebi mogli percipirati ni prostor.
Ako bi naš perciptivni aparat mogao percipirati samo točku,
a nebi bilo memorije, nemoguće bi bilo percipirati točku do točke tj. pravac,
jer kada bi percipirali novu točku, a ne bismo imali pamćenje o onoj prethodnoj
ne bismo bili svjesni pravca, dakle prostora.
Ako želimo biti svjesni sadašnjosti, tada bi naš perciptivni aparat morao
percepciju obraditi beskonačno brzo.
Ako mu je za obradu percepcije potrebno neko vrijeme onda ono što je
percipirao nije više sadašnjost nego prošlost.
Što je perciptivni aparat sporiji to je ono što percipiramo u većem zaostatku
za sadašnjim trenutkom.
Sada se pitam jeli brzina percepcije muhe i čovjeka jednako brza.
I koliko naš perciptivni aparat zaostaje za stvarnim sadašnjim trenutkom.
Zamislimo "nešto" što percepciju koju mi obradimo u trenutku, obrađuje jako
dugo, npr. naših godinu dana.
Tom nečem je naša godina ustvari trenutak.
Dakle mi kad percipiramo točku do točke (tj. pravac) za ustanovit da je to
pravac trebamo po našem vremenu mikrosekundu.
To "nešto" za percipirati točku do točke (tj. pravac) treba po našem vremenu
dvije godine, ali tom "nečem" ustvari prođe samo trenutak.

Dakle zanima me postoji li kakva univerzalna jedinica pamćenja, ili je ona
od vrste do vrste različita.
Pod vrstom ne moramo isključivo podrazumijevati živu vrstu.
U ovom trenutku pada mi na pamet asocijacija na tvrdnju kojom se tvrdi da
se elementarne čestice međusobno percipiraju odmah, bez obzira koliko su
udaljene jedna od druge.
Pa ako neko ima volje ovo zadnje pojasniti.
Ja osobno sa prezentalizmom imam veliki logicki problem, jer doista fizicki sistem treba neko odredeno vrijeme za sampling, vrijeme koje je potrebno da opazeno bude procesuirano. 'Sada' nema trajanje, dakle zero - sto znaci da bi promatrac trebao isto takvo zero-trajanje prikupljanja i obrade date, jednom rijecju trenutno. To takoder nije moguce, jer bi to znacilo da fizicki sistem moze procesuirati signale superluminalno, a znamo da elektricni signal sporiji od brzine svijetlosti u fizickom mediju - neuronima.

Do te mjere, 'sada' postaje apsurdno, jer je njegova konzekvencija, sa zero-trajanjem, ta da fizicki sistem zapravno nema vremena niti postojati


Da li je moguce 'sada' neko hiper vrijeme ili se radi mozda o tome da sadasnjost shvatimo kao neko moderiranje izmedu dogodenog i onog sto ce se dogoditi? Mozda kao frejim u filmu - koji vidimo izolirano, samo kad zaustavimo film?


Sto se tice entangelmenta u kvantnoj mehanici i ne-lokalnosti, koju spominjes, svakako bi se radilo o superluminalnoj brzini, o instantnom - no mozda to govori da podjele uopce ni nema, da je sve doista jedna cjelina - and it take no time at all ...mozda je univerzum vise nego suma svojih dijelova


*
Interesantno je i pitanje da li, a sigurno se mora ici ispod Planckove 10_43 sekunde, da bi dosli to neke najmanjeg moguceg spana vremena. I da li uopce postoji - jer promjene se moraju desavati i u najmanjem mogucem trenutku, jer u protivnom, ako postoje gapovi, postoje i trenutci u kojima se nista ne krece.


Tu je opet zanimljivo da od vrste do vrste percepcija u fps (frames per second) je drugacija. Kod covjeka je max. do 60+ fps. filmove gledamo na 24 frejim, tv mislim u Europi na 25 a u USA na 30, dakle - postoji neki odredeni broj frejimsa u sekundi, ispod kojih ne bi bili u stanju npr. vidjeti nesto u kretanju. Dakle oci mogu primit odredenu kolicinu informacija, a vizuelni korteks moze obraditi isto tako samo odredenu kolicinu informacija i to odreduje nase videnje svijeta. Uzmimo snijeg koji pada, u svakom trenutku pahulja koja pada, ima odredenu poziciju u prostoru, ako plako vozimo, na sajbi cemo vidjeti pahuljice, brza voznja gubi na detaljima: nije se nista promjenilo sa pahuljom - nego je zbog brzine kojom naseoci/vizualni koteks, moze procesuirati informaciju, onemogucuje da pahulju vidimo u detaljima. Orao bi vidio pri brzini, na kojoj mi vidimo linije snjiega koji pada, pojedinacno pahulje koje se brzo krecu.

To se zove motion blur i upravo zbog toga smo u stanju percipirati nesto u pokretu - inace bi vidjeli samo pop up i nestajenje stvari. Ovako motion blur daje kontinuitet.


Moguce da mi za kvantne virtualne cestice, koje pop up i nestanu, nemamo dovoljnu fps
__________________
If you think this Universe is bad, you should see some of the others./Philip K. Dick
blue bird is offline  
Odgovori s citatom