|
Uf, ja sam u obratnoj situaciji u smislu da nakon 5,5 godina braka (12 godina veze) i s 4,5-godišnjim djetetom želim van iz braka (razni razlozi, ali najbitniji: nema tu više ljubavi s moje strane). Možda ti donekle može pomoći mišjenje suprotne strane, ono što osjeća netko tko ostavlja.
Čini se da si ti bila jako iznenađena muževom odlukom, je li tako ? On ništa nije govorio cijelo vrijeme i onda odjednom, bomba ? Ako je tako, on je osoba koja teško verbalno izražava što je muči i što joj smeta, skuplja u sebi negativne dojmove i kad se to sve nakupi, osoba puca. Ali sad kad sam ovo napisala, čini mi se da je to jedino zajedničko između načina na koji funkcioniram ja i načina na koji funkcionira tvoj muž. Nakon tako nagle odluke da želim rastavu, sigurno ne bih partnera tako zavlačila. Kod mene se stvari skupljaju i onda slijedi oštar rez, bez zavlačenja. Tim dolaženjem i odlaženjem šteti tebi i djetetu. Ionako je dovoljno bolno što želi otići i to djetetu treba objasniti, a kamoli ovako.
Možda je stvarno interpretirao krivo nešto što si rekla/mislila. Teško je to. Čini se da psihologinja ima pravo - trebat ćeš pričekati, ali možda da mu ipak daš do znanja da ne doživljava tvoj dom kao hotel, sve dok se ne sabere i odluči što stvarno želi.
U svakom slučaju, sretno, trebat će ti puno snage i živaca.
|