Oprostite što ne stignem svima pojedinačno odgovarati pa ću pisati više odgovora u jednom postu.
Da posuđivala sam mu novce i dio nije ni vratio no to sam zaboravila jer mi se neda molit za moje novce. Nije ni bitno. Ja sam ta koja od svoje crkavice već sada kupujem hranu u kuću koju oboje jedemo, odjeću i uvijek ga iznenadim nekom sitnicom. Ne mogu reći da on nekad ne kupi, ali daleko više i češće ja.
Kao što ste mi savjetovali otišla sam s njim porazgovarati. Rekla sam mu da smatram da ima problem s alkoholom i da bi trebao zatražiti pomoć na što mi se posprdno nasmijao. Kaže da hoće da može bez alkohola, ali da neće jer ga opušta i da može sad bit dva dana doma
ja pitam dva dana? kaže mogu i dva tj ako treba
to je njemu uspjeh, ja pitam dva mjeseca/ 2 godine? Kaže nemogu i neću i cijelo vrijeme se isprdava samnom. Kaže da se slaže i da zna da je tako, ali ni u jednom trenu da će o promjenit kao što je do sada. Kaže znam da te nikud ne vodim, da nemam ništa s tobom, da dođem pojest i prespavat i slažem se, al eto jbg, volim te i više od toga ti ne mogu pružit, nađi si bolje, ja te neću molit ni plakat. Svaka svađa kaže ostavi me ako ti ne paše. Kaže: Otkazat ću more i da mu spakiram njegove stvari. I kao naaajvažnije on misli da nije zbog alkohola (jer do sada sam trpila) nego
što sam se zaljubila u drugog. Ja koja iz kuće ne izlazim
što se tiče nasilja, bilo ga je prije jer ja nisam znala začepit kad bi došao pijan, a on jedino što me je tražio da ga pustim na miru i da legne spavat no jedno dvije god ništa osim kujo, smeće, šugavice, Bog, Isus, mater i slično i tek sada postajem svjesna toga i sve mi se vraća. Onda se ispriča jer ga izazovem pa kaže šta ne misli. Da se razumijemo i ja njemu odgovorim ružnim riječima, ali ne mogu se obuzdat, pucam po šavovima i jedva se kontroliram kad mi opsuje Boga i Isusa što me jako boli. Društvo koje me okružuje i veze oko nas su jednako tako poremećene i to je svima sve ok. Njegov mobitel ne smijem pogledat, kamoli primit u ruke i puno stvari mi sada dolazi u glavu, no one mi nisu bitne kao sve ovo.
Tužno je što nemam nekog da mu kažem, sramota me vlastite majke i sve skriva da nitko ne zna da imam problem.