[astor pec]

Zanimljiva tema. Budem sve procitao kad uhvatim vremena. Ono što sam uspio pročitati, uvidjam da je riječ i o liberalnom kapitalizmu.

U zadnje vrijeme, zadnjih godina, zapravo, pitam se što je protivnicima kapitala, koji u jednu ruku žele biti slobodni i pljuju po državi, ali paradoksalno se zalažu za istu tu državu pljujući po slobodnom tržištu i sposobnijima od sebe. Došao sam do zaključka da se samo pojedinci mogu izdignuti iz mase upravo prihvaćajući ono čemu se većina protivi dok je u isto vrijeme i manje sposobna(što je ključni faktor).

Uvjeren sam kada bi maksimalno prihvatili slobodu tržišta sve dok ona ne ugrožava živote, da bi pojedinci, baš kao i masa pojedinaca - prosperirala. To se fragmentalno i događa.

Također sam došao do spoznaje o vlastitim ograničenjima i svjestan sam ih, naime, neću nikada biti nobelovac, ali dovoljno sam sposoban zaključiti da jednostavno postoje sposobniji ljudi od mene, a ako postoje sposobniji od mene, ako sam već došao do te jednostavne spoznaje, zašto ja ne bi bio sposobniji od njih?

Smatram da se ogromna većina opire promjeni iz straha od rada i nesposobnosti razmišljanja.

Jednostavno postoje sposobni i manje sposobni. Nije tu čak toliko riječ ni o intelektualnom, iako je i on jedan od faktora, vec o poduzetnosti. Poduzetan pojedinac koji razmišlja o idejama, svaki dan je uspješan pojedinac, koji pokušava stvoriti nešto za svoje, pa tako i opće dobro.

Malo ljudi, nekolicina zapravo, razmišlja kako si pojednostavniti život. Ljudi uopće ne žele slobodu, riječ je o submisivnim mazohistima koji ne mogu funkcionirarti bez autoriteta. Bio taj autoritet totalitaran ili demokratski, sve dodje na isto jer veze ih zajednička riječ - autoritet. Bez toga 99.8% ljudi ne moze. Smatram da su ovi koji su se izdigli, uspjeli biti prije svega autoritet samome sebi, a sada su i autoritet ostalim državama koje su autoriteti ljudima kojima je isti potreban.

Primjer; IT milijarderi iz garaža (Ljudi jednostavno ne shvaćaju da nije tih pojedinaca, da ne bi bilo niti milijuna njihovih radnih mjesta, a ne shvaćaju jer nisu sposobni i smatraju da su sposobniji nego što jesu, a nisu. Jednostavno bi orali i kopali i upravo ti pojedinci, diljem svijeta stvaraju nove i pokazuju im gotovo pa na pladnju, kako se manje mučiti u životu)