|
..nesto bi napisao ovdje o sudbini zarobljenih branitelja u petrinji koja je mozda i bila najokrutnija u domovinskom ratu uz vukovar sa tim da se dio zarobljenih branitelja u vukovaru makar spasio sto se tice ostanka na zivotu ponajvise predajom u ruke JNA tj regularnoj vojsci...na zalost u petrinji to nije bio slucaj jer su tu vodile glavnu rijec paravojne cetnicke postrojbe dok je JNA bila bar sto se tice regularnih postrojbi maknuta u stranu neki svjedoci kazu najvise zaslugom slobodana tarbuka koji je dozvolio orgijanje cetnika nad zarobljenim braniteljima i civilima.Malo tko zna da je direktna zapovjed okupatorskim i agresorskim postrojbama bila..'nema zarobljenika'..i to se uglavnom odnosilo na branitelje..vrlo malo branitelja ostalo je na zivotu nakon zarobljavanja u Petrinji i rijec je o onima koji su se uspjeli predati nekoj regularnoj postrojbi tzv.JNA ako su uspjeli doci ili probiti se do njih.Dokaz toj tezi da 'nema zarobljenika' i slucajevi su streljanih gardista i policijaca kod 'Vile gavrilovic' i kod Nove Bolnice u Petrinji 16.9.1991..gdje su zarobljeni policajci i gardisti do jednog pobijeni.To se ponovilo i na dan pada Petrinje 21.9.1991 kao i slijedecih nekoliko dana.Mahom se tadilo o ranjenim gardistima i policajcima koji se nisu mogli evakuirati zbog siline borbi i direktne opasnosti i za one branitelje koji nisu bili ranjeni.Ranjeni i zarobljeni branitelji su u vecini slucajeva ubijeni na licu mjesta gdje su i zarobljeni,narocito tezi ranjenici.U Petrinji je tih dana bilo takvih slucajeva na desetine.Dokaz tome govori u prilog sto su nakon operacije Oluja posmrtni ostaci zarobljenih branitelja nađeni u okolnim sumama Petrinje a znalo se da su branitelji zbog ostataka vojne ili policijske odjece na njima.Ostali ubijeni su prebaceni u neku od mnogih masovnih grobnica najcesce u okolici Petrinje.Svim braniteljima je najteze bilo ostaviti svoje ranjene suborce pretezno teske ranjenike koji se vise nisu mogli kretati a moralo ih se nositi.Zbog vrlo bliskih borbi prakticno na nekoliko desetaka ili stotinu metara zbog spasavanja i vlastitih zivota zdravi branitelji su morali ostavljati svoje tesko ranjene suborce,prijatelje,rođake a nerjetki su primjeri svjedocanstava da su i sami ranjenici govorili da se zdravi spasu i odu a njima kako bog da.Ima primjera i gdje su pojedini ranjeni branitelji prije smrti pruzali ocajnicki otpor neprijatelju da ne budu zarobljeni pa su agresori vecinom zbog straha odmah pucali ili bacali bombe te tako usmrcivali ranjene branitelje.Prema istrazivanjima neki ranjeni branitelji nakon zarobljavanja na licu mjesta su tesko muceni i vrsena su izivljavanja nad njima te mucki ubijeni nakon toga ili vatrenim oruzjem ili hladnim.Ima jedan slucaj kad se grupa branitelja iz prve gardijske brigade htjela vratiti po dvojicu tesko ranjenih suboraca nakon sto su ih ostavili da spasu sebe jer su se nasli u poluokruzenju svi su odlucili se vratiti njih nekoliko da ih pokusaju bar posljednji put spasiti vec su s epriblizili na nekolko desetaka metara ali neprijatelj kao da je predosjetio da bi se oni mogli vratiti po ranjene suborce pripremili su im zasjedu nedaleko ranjenika koji su prije toga jos pruzali otpor nakon sto ih je primjetio ranjeni suborac da se vracaju po njih naglo je povikao 'bjezite pripremili su vam zasjedu',nakon povika i upoorenja ranjenog branitelja cetnici su odmah otvorili vatru po ovoj grupi branitelja no na srecu tek je jedna bio lakse ranjen u ruku i nakon ovog napada grupa se pocela izvlaciti natrag uzvracajuci vatru na neprijatelja sto je ove zaustavilo ali ne i njihov napad ovaj put prema dvojici ranjenih branitelja tesu poceli na njih bacati rucne bombe.nakon bacanja bombi jedan ranjeni branitelj je odmah poginuo dok je drugi i dalje ostao na zivotu jos dodatno ranjavan od bombi.Nakon dolaska do tog prezivjelog ranjenika koji je jedva pokazivao znakove zivota u mrznji zbog propale zasjede i njihovog upozorenja te pruzanja otpora oni su tesko ranjenog branitelaj poceli tuci kundacima,nogama da bi na kraju ispalili nekoliko sarzera metaka u njega(svjedocanstvo jednog srbina iz petrinje kod kojeg su ti zlocinci nakon svog nedjela dosli jesti i piti usput hvaleci se svojim nedjelom).Također valja napomeniti da nista puno bolja sudbina nije zadesila od branitelja i zarobljene civile u Petrinji.Narocito su zlocinci svoj bijes iskazivali prema onima za koje su znali da su clanovi ili simpatizeri HDZ-a(tu ej doslo do cinkanja susjeda srba) koji su tesko muceni i na licu mjesta ubijani.Dio zarobljenih civila su prosli strasne torture po raznim logorima u koje su odvedeni u Glinu,na Samaricu ili Zrinsku goru a neki u logor na Manjacu.Dio ih je razmjenjen ali i mnogi su okoncali zivote i u tim logorima.
|