|
Jako mi je bitno zajedničko vrijeme, ali to ne znači da patim jer nemam nemoguće. Prilagodila sam svoj dugogodišnji ritam obroka njegovom radnom vremenu, recimo. Puno više volim u kino ili kazalište, pa i kupovinu, s njim, nego li sama, ili s kim drugim. O godišnjem i putovanjima uopće, također ne treba niti govoriti.
S druge strane, kako sam prije njega imala dosta zanimacija i svojih užitaka, poput čitanja, obitelji iz koje potječem, prijateljica i društvenog rada, podjednako imam i dalje, samo prilagođeno zajedničkom rasporedu. Dakle, rekla bih da je to naprosto pitanje mjere, balansa koji ostavlja dobar osjećaj zajedničkim životom, ma koliko i ne bio sasvim u skladu s preciznim osobnim željama svaki puta.
|