[dr. van Nostrand]

Vinkovci su grad u kojem ljudi njeguju lokalpatriotizam, a posebno su osjetljivi na sve vrste nepravdi kojima je HNK Cibalia kroz povijest svoga postojanja često izložena, što je i dovelo do stvaranja publike, koja zajedno uz klub, prkosi svima!

Sama navijačka publika se može podijeliti u dvije skupine. Prvu čine tradicionalisti, nešto umjereniji, koji također vrlo emotivno proživljavaju utakmice sa «zapada» i one temperamentnije sa «istoka» koji su ujedno najvažnija podrška ali i najveća kritika.

Ovi drugi djeluju od '82. pod imenom «ULTRAS – VINKOVCI», i pored vjernosti klubu i gradu izraziti su domoljubi, pa pored Cibalije prate i Hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Djelovanje je organizirano kroz Udrugu navijača koja, iako inferiorna u mnogo čemu, uspoređujući se s drugima čini sve kako ne bi zaostajali, već bili uz bok, a u ponekim dijelovima i prednjačili na navijačkoj sceni RH

Klub nema značajnijih uspjeha niti trofeja što bi privlačilo mase navijača, kao što je to slučaj s najpoznatijim hrvatskim klubovima. Oni iz redova najtemperamentnijih, upravo iz te neravnopravne borbe s bogatijima i moćnijima crpe snagu i jačaju podršku voljenom klubu, po čemu predstavljaju svojevrstan fenomen na hrvatskoj navijačkoj sceni te uživaju dostojan ugled i poštovanje ostalih skupina.


Povijest...

Usporedo sa rođenjem i nastajanjem HNK Cibalije, od samih njezinih početaka, dok je još bila u povojima, s njezinim uspjesima ali i posrtajima, rasle su i stasavale generacije simpatizera i prijatelja, pristaša, članova i pripadnika, jednom riječju navijača Cibalije. Ti prvi navijači Cibalije bili su na neki način pioniri vinkovačkog navijaštva.

Sedamdesete i početak osamdesetih godina (1982. godinu Ultrasi obilježavaju kao godinu kada je navijački pokret prerastao u pravu scenu u gradu na Bosutu ) navijači vinkovačkog Dinama čine bitan korak prema naprijed te postavljaju kamen temeljac budućim nadolazećim generacijama. Na tom temelju u za Vinkovčane zlatnim osamdesetim godinama, domaći navijači postaju prepoznatljivi kao izrazito spremni za tuču i odmjeravanje snaga sa drugim navijačkim skupinama u kojima su po priznanju svojih suparnika bili veoma uspješni.

U tom vremenu za naziv grupe pojavljuje se prijedlog “Čarugini momci” (po slavnom slavonskom odmetniku i njegovoj bandi) kao jedinstvenom nazivu domaćih navijača, no to se nije realiziralo i navijači kluba iz Lenija za sve su i dalje jednostavno ostali “Vinkovčani”, kako su ih ostali navijači najčešće nazivali. Nešto kasnije uz naziv Vinkovčani, domaći navijači su se nazivali i “Ekipa Vinkovci” te rjeđe “Ekipa smrti”.

U sezoni 1989/90 nastaju navijačke grupe Aurelia, Croatia boys, Hooligans, Chaos boys… smještene na jugoistočnoj odnosno južnoj tribini vinkovačkog stadiona. Početkom Domovinskog rata navijački šal vinkovački navijači među prvima zamjenjuju sa puškom. U ratu se svojom ulogom posebno ističu i dokazuju kako na domaćem bojištu tako i na ratištima širom Hrvatske (Zadar, Brod…) i Herceg-Bosne (Modriča, Derventa, Gornji Vakuf…) Nažalost mnogi za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku daju i ono najvrjednije što imaju a to je život. Zato nas spomen ploča na zapadnoj tribini, gdje su se okupljali prvi vinkovački navijači, zauvijek podsjeća na njihovu žrtvu.

Osnivanjem HNL-a pojavljuje se nekoliko prijedloga za jedinstveno ime navijača Cibalije kao što su Križari, Citadela, Hooligans… no prevladava jednostavno, uočljivo i prepoznatljivo ime “Ultras” što je u navijačkom poimanju ekstreman, radikalan, bolji, jači, veći… Bilo je to 1992.godine kad se na istočnom donjem stajanju, među domaćim navijačima pojavljuje i prvi transparent Ultras. Tako se nakon naziva “Vinkovčani, Ekipa Vinkovci, te grupa Aurelia, Chaos boys, Croatia boys… “ u HNL Cibalijini navijači ušli ujedinjeni pod imenom “Ultras”.

Upravo navijačka skupina Ultras svojim gostovanjima i domaćim predstavljanjima nastavlja put koji su ugazili njihovi prethodnici i obilježava prvih nekoliko godina HNL-a. (prva bakljada, prvi neredi, prvi prekid u ligi…) Devedesete Ultrasi pamte po svojim vrlo dobrim predstavljanjima ali i po rijetkim krizama koje je skupina uvijek u kratkom periodu znala uspješno prebroditi. U 21. stoljeće skupina Ultras ulazi još organiziranija, jača i moćnija.

U skupini se neskriveno ističe svoje politički krajnje desno opredjeljenje, koje se izražava i među navijačima nacionalne nogometne reprezentacije u kojoj Ultrasi imaju jednu od vodećih pozicija i gdje čine samo jezgro ekipe koja vjerno prati kockaste. Skupina Ultras svojim je dugogodišnjim djelovanjem čvrsto zauzela i osigurala mjesto koje je drži u vrhu Hrvatske navijačke scene.

Hijerarhija...

Nepisana hijerarhija u navijačkoj skupini Ultras može se posložiti u oblik piramide. U samom vrhu te piramide nalazi se jezgro skupine od provjerenih 30-ak starijih i iskusnijih navijača. Ti momci su idejno-pokretačka snaga grupe i sve akcije i pripreme oko tekmi polazile bi od njih. Iz tog jezgra izdvaja se prva ekipa iz koje se opet svojim autoritetom ističu predvodnici, vođe ili lideri grupe.

Pripadnika ili članova grupe je između 150-200 i od njih se s godinama navijačkog staža na tribinama očekuje da za grupu izbaci najdarovitije pojedince i filtrira ih u samo jezgro skupine. Simpatizera ili prijatelja kluba ima od nekoliko stotina do nekoliko tisuća, a brojka varira od utakmice do utakmice odnosno od njezinog značaja. Veterana ili stare ekipe, na tribinama se okupi stotinjak do dvjesto, ne sudjeluju u donošenju odluka, no svojim prisustvom savjetima i iskustvom itekako doprinose stilu i ukupnom dojmu skupine Ultras. Vojno rečeno služe kao pričuva kakvu bi svaka vojska htjela imati.

Brojnost...

Sama brojnost skupine kao kod drugih grupa ovisi o značaju utakmice i položaju kluba na ljestvici. Ma kakvo vremenske prilike bile i ma kakve krize potresale klub na navijačkom stajanju naći će se između 100 i 200 Ultrasa. Ova brojka onih najvjernijih navijača na derbiju može narasti za dva do tri puta, a ako bi se poklopilo da Cibalia igra sudbinski važnu utakmicu, Ultrasa bi se na svom kopu skupilo respektabilnih tisuću i više. Što s obzirom na veličinu grada i vječne klupske prosječnosti grupu Ultras stavlja u sam vrh navijačke ljestvice u Hrvata. Velike utakmice koje su privukle veći broj Cibalijinih pristaša su: ’92 Cibalia-Croatia (preko 1000 Ultrasa), ’97. u četiri utakmice (Segesta i Slaven Belupo) kvalifikacija za ostanak u ligi, igranim u Zagrebu (na svakoj tekmi oko 1000), ’98 kvalifikacije u Zagrebu za ulazak u prvu ligu (Split, Zagorec i Segesta oko 1000 navijača), finale kupa ’99. u Zagrebu, Cibalia-Osijek (između 4000 i 5000 Ultrasa ), 2000. prvo kolo Intertoto kupa, Cibalia-Obilić (pun stadion među kojim i oko 1500 Ultrasa), više stotina Ultrasa na gostovanjima u Zagrebu, Brodu, Varaždinu, Osijeku, Đakovu…