Quote:
kajperinja kaže:
Ovo stvarno nisam znala. Znaci nisi mogao na bilo koji fax, pa da ti se boduje to sto imas, a ako nemas nema ni bodova...ali imas pravo pristupiti...i biti odbijen, jer nemas dosta bodova.
Pa bili su prijemi ispiti, sto bi imalo veze ako nisi imala mozda neku ocjenu iz nekog predmeta (kojeg mozda nisi imala) i nisi imala te bodove...
Prvi glas ...to o polaganju nekakvih diferencijalnih ispita...
I dan danas mozes probati upisati fax, iako nemas maturu...ali onda neces imati bodove s mature i nisi konkurentan....tj. tesko ces se upisati, ali nitko ti ne brani da pokusas.
|
E, draga, znaš li ti tko je bio Sandokan? Boško Buha? Ili barem Rok Petrovič?
Ja znam. I to znači da sam jako stara teta.
Stvar je bila ovakva. Mi eksternu maturu nismo imali. Imali smo završni ispit (i to prva generacija nakon 8 godina pauze) koji je bio samo neki završetak srednje škole (nama su nakon štrajka odobrili polaganje samo iz 2 predmeta).
Upisi na fakultet - ako si dolazio npr. iz ekonomske (gdje si fiziku slušao samo godinu dana) a želio si studirati fiziku, morao si polagati diferencijalni ispit iz tog predmeta. Nakon što si položio, mogao si se prijaviti.
Ako je prijava na fakultet bilo previše, selekcija se je napravila kroz prijemni ispit koji je defacto odlučio o upisu. Naravno da je utjecaj imao i uspjeh iz srednje (od 10 - max. 40% ovisno o fakultetu), ali je kvaka bila u tome što nije bilo toliko odlikaša kao danas te da nije bio neki problem upisati se npr. na pravo ili medicinu kao vrlo dobar učenik. A oni sa dvojkama se ni nisu baš previše rivali na neke teže fakultete.
Po meni je nama svima školovanje bilo puno manje stresno nego što je djeci danas kada svi moraju imati 5,0.