[Nemruth Dagi]

Podatak je da u prosjeku 3 života nestaju samoubojstvom u Hrvatskoj DNEVNO.
Inače najveći postotak u Europi ima Madžarska što je svojevrsni fenomen.

No statistika broji zbir brojeva a ne sudbine tih "brojeva".

Onaj koji si samoubojstvom skonča život kažnjava ne samo druge koji ga vole, nego i sebe. Kažnjava sebe jer nije odradio ono što je morao, već je izabrao short cut u životu.
Navodno su takve duše nesretne i brzo se vraćaju da odrade ono što su zabrljali.

Profil saomubojica je specifičan jer neko vrijeme oni pokazuju da imaju suicidalne najmjere (to traje oko godinu dana) a tek nakon što nitko ne pročita i ne dešifrira znakove mogućeg suicidala uspjevaju se ubiti od prve. Onda više ne najavljuju da će se ubiti već to čine. Postotak samoubojstva je već naročito u dane vikenda, praznicima ili pred praznicima, noću ili pred jutro, najčešće zimi ili ujesen, muškarci su tri put više zastupljeniji od žena a znakovito je da se sve više ubijaju i mladi ljudi.

Samoubojstvo je izrazita društvena devijacija čiji postotak raste naročito poslije trauma rata, dok za vrijeme rata ili ratne opasnosti stagnira. I to nešto govori samo za sebe.