@addx, zahvaljujem na iscrpnom objašnjenju. Slučaj tvoje majke je posebna kategorija. Majke su većinom uvijek takve, žele kontrolirati i imati pravo u svakom trenutku na svoje dijete bez obzira ako je to dijete već odrastao čovjek. Tako da tu kategoriju ne bih ni spominjala.
Što se tvog bratića tiče, zašto mu nisi to rekao? Tj, kada te dovede pred gotov čin, jednostavno mu reci: "Oprosti sad ne mogu, imam druge planove. Drugi put me nazovi par dana ranije pa ćemo pokušati riješiti problem". Ako ne želiš uopće imati posla s njim, reci da se trenutno ne možeš posvetiti tome i preporuči mu nekog drugog kome se može obratiti ako želi.
Tvoj mlađi brat. Sličnu situaciju sam imala sa svojom sestrom. Od malena je naučena da sve može dobiti odmah i sad. Isto se šlepala uz mene, ali ja to nisam shvaćala kao obavezu pomagati joj, već kao gušt,jer volim pomagati. Ima to veze i s tim da se kroz život probijala drugačije nego ja. Recimo, ona je puno snalažljivija od mene. Tamo gdje bih ja probijala zid dva dana, ona bi prošla drugačije i lakše. No, iako to nije moj način prolaska kroz život, to joj ne zamjeram jer nismo svi isti.
Kada je seka odrasla i kada smo otišle od doma, situacija se promijenila. Znam da joj je stalo do mene, stalno majku ispituje za mene, ali ta njena navika nejavljanja mi se ne sviđa. Najviše me frustrira što sam joj to rekla preko telefona i preko poruke. No nju to ne dira. Svaki put je valjda nadrdana od drugih i onda se pasivno-agresivno iskaljuje na meni koja sam joj najbliža. To me ljuti. Na taj način ugrožava odnose sa bliskim osobama, dok je drugima odmah na raspolaganju.
Moja sestra isto računa na mene u svakom trenu i to joj ne zamjeram. Sestre smo i to je normalno. Međutim, kada je situacija obrnuta, događa se da ne dobijem odgovor na pišljivu poruku. Mi ne živimo zajedno, tako da nije da se vidimo baš svakodnevno pa da mi može to reći usmeno.
Bliska prijateljica isto tako. Ona to sve opravdava nečime. Sad joj je bilo ovo, sad ono... uvijek neki jadni izgovor. Rekla mi je par puta da joj se nije dalo. Ili da se posvađala sa svojom sestrom.
Onda sam si razmišljala da možda ona ima pravo i sljedeći put kada se meni nije dalo odgovorit na poruku, odgovorila sam tek sljedeći dan. Onda me frendica nazvala i pitala što se dogodilo. Kada sam rekla da mi se nije dalo odgovorit odmah, onda se uvrijedila. To je tako kada osjetiš to svoje ponašanje na svojoj koži
Što se tiče ponavljanja, ponavljat ću se i više puta jer odgovor koji mi ti daješ ne drži vodu. To što tebi netko ide na živce nije izgovor da ga ignoriraš, nego da to riješiš na drugi način.
U tvom slučaju mene bi više iscrpljivalo kalkuliranje i ignoriranje, nego da čovjeku kratko napišem ili kažem kako stvari zapravo stoje.
Na koji post ti nisam odgovorila?
Quote:
Azzura kaže:
i jesi li do 3. stranice ove teme uspjela shvatiti zašto se ljudi možda ne javljaju na poruke i kako riješiti taj "psihološki fenomen/misterij"?
|
Jesam. Nekulturni su, samoživi i bez imalo poštovanja za druge.