Zaboginje, na engleskom, pa zašto?
Prema Nada Klaić: "Izvori za hrvatsku pvijest do 1526. godine", Zagreb, 1972., str. 98-99.
77. DUBROVČANI SKLAPAJU MIR S NEMANJOM I NJEGOVOM BRAĆOM (1186. g.)
Od Stefana Nemanje počinje pokušaj srpskih vladara da prodru do jadranske obale i zavladaju Zahumljem, Travunijom i Dukljom. Taj ie politički program za Nemanje velikim dijelom ostvaren; zauzeti su, štoviše, gornjodalmatinski gradovi, ali se Dubrovnik uspješno opirao nastojanjima Nemanje i njegove braće. Stoga dolazi 1184. g. do rata na moru u kojem je brodovlje Nemanjina brata Stracimira uništeno, pa je sklopljen niže navedeni mir 1186. g. Mirom su uspostavljeni nekadašnji prijateljski odnosi, zaboravljena neprijateljstva i novouvedena davanja, a obnovljena je slobodna trgovina na jednu i drugu stranu. Vidi tekst i komentar tog mira i ugovora V. Foretić, Ugovor Dubrovnika sa srpskim velikim županom Stefanom Neman j om i stara dubrovačka djedina, Rad JAZU 283, 1951, str. 52—53.
U ime oca i sina i svetoga duha, amen. Godine njegova utjelovljenja tisuću sto osamdeset i šeste, indikcije šeste, mjeseca rujna, na dan sv. Kuzme i Damjana.1 U gradu Dubrovniku, u dvoru gospodina preslavnog kralja Vilhelma i u prisutnosti gospodina nadbiskupa Tribuna i Tasaligarda, kraljevskog komornika,3 kneza Gervazi|a4 i svih plemića i čitava puka.
Došao je župan Neudal i Družina Semicija, sin Vidošev od strane velikog župana Nemanje i njegova brata kneza Strazimira i kneza Miroslava. Saslušavši njihov govor, nadbiskup, komornik, knez s plemićima i pukom sklopili su mir na ovaj način: to jest, da se ostave u miru i da se više nikad ne spominju sva zla koja su u prošlo vrijeme bila obostrano počinjena između Dubrovčana i Slavena i to zbog spora za vinograde, galije, strijelce, ljude, životinje i sve stvari do dana današnjega, uz uvjet da Dubrovčani sačuvaju baštinu koju su od starine posjedovali od svojih djedova i pradjedova. I da Dubrovčani slobodno prolaze po čitavoj njihovoj zemlji, osobito u luci neretvanskoj trgujući, radeći, pasući (svoju stoku) i gradeći svoja skladišta i sijekući drvo bez ikakve zapreke, prema starom običaju i bez plaćanja ikakve desetine koja je nedavno nametnuta Dubrovčanima. I neka se uzima stara mjera od vinograda od kojih se i prije uzimala. I neka ni u koje vrijeme ne zahtijevaju ili primaju od Dubrovčana solide kao što subili u prošlo vrijeme uzimali za kakav prijestup bilo kojeg čovjeka. Nadalje, neka i Slaveni budu u Dubrovniku sigurni i neka im Dubrovčani ne nanose nikakvo zlo na kopnu ili na moru, i neka ih ne zarobljuju bez presude. A Slaveni iz Zahumlja, neka trguju po gradu gdje budu htjeli. I mir se ne može ni zbog kakvog događaja ili zbog čijeg prijestupa za vječno zabaciti, .. Nadalje, ako njihovi neprijatelji budu boravili u Dubrovniku, neka ne napadaju njih i njihove zemlje.5 I neka neprijatelji Dubrovčana koji borave u njihovoj zemlji ne napadaju Dubrovčane.
Ovaj mir s velikim županom Nemanjom, Strazimirom (i) Miroslavom, njihovim nasljednicima i njihovom zemljom načinili smo mi Dubrovčani da za vječno i za sva vremena ostane čvrst. Sačuvavši ipak zapovijed i odredbu kao i vjernost prema našem gospodinu preslavnom kralju.
I da mi Dubrovčani ništa ne zahtijevamo od velikog župana i njegove braće bez opravdanja. Tako nam Bog pomogao i ova sveta patrocinia i božja evanđelja i sveti Križ da ćemo ovo što je ovdje zapisano obdržavati. Amen.
× Jaz veli župan kunem se i podpisah.
× Jaz knez Miroslav, kunem se i podpisah.
1. 27. IX
2. Sicilski ili normanski kralj Vilhelm II.
3. Komornika normanskog vladara.
4. Gervazije ii Krvaš (hrvatskih pisanih izvora) dugogodišnji je dubrovački knez.
5. tj. Dubrovčane i njihove posjede.