[Floverka]

nije postojao nikakav trag koji bi objasnio njihovu neočekivanu najezdu, pa sam ih, kao ratne zarobljenike, zatočila između korica svoje tekice. Ipak, dvije su mi bile posebno intrigantne «tajna neptunskog plavetnila» i «uzdah rumen od lutanja». Kako odoljeti izazovu kontura kojima se moj um kroz tok misli tako nestašno i maštovito poigrava?

Sila neviđenih mjesta ipak me danima neodoljivo privlačila, dok mi u jednom trenu nije palo na pamet kako postoji jedno mjesto na kojem nisam bila još ni u mašti. Nisam bila na Neptunu… ma daj zamisli! Kao da je Neptun nešto do čega možeš doći mostom ili tunelom ispod mora. Neptun me opet proganjao danima, dok ga nisam potražila po Wikici, a kad tamo divnog li čuda, čudesno plavi div! Čitajući o Neptunu naišla sam na dio gdje piše kako u njegovoj atmosferi postoji nešto malo metana koji upija crveno svjetlo i na taj način daje Neptunu karakterističnu plavu boju.

Mora da se ovako osjećao Columbo kada je otkrio (već otkrivenu) Ameriku.

Tajna neptunskog plavetnila leži u zalutalom crvenom uzdahu, zadržanom okovima metana.