Quote:
leptirica 2 kaže:
vidiš da možemo i smoj ti se dešava..ja imam recimo drugačije iskustvo kroz snove ..naprimjer nekoga sanjam i vidim ga sljedeći dan...meni se to kroz snove dešava a zašto ne znam..i to su osobe koje ne viđam svakodnevno
|
PROŠLOST I BUDUĆNOST
Kako je moguće da čovek u drami svoga sna unapred vidi buduće forme i događaje kada je ta drama sna samo posledica njegovih prošlih i sadašnjih impresija svakodnevnog života?
Da li je zaista moguće da čovek koji je u sadašnjosti, u stanju sna, pređe na drugu stranu i vidi određeni objekat koji u potpunosti pripada budućnosti i unapred utvrdi svoje buduće veze sa tim objektom, a da pri tome sve vreme ne zna za njega, sve dok konačno ne stupi u kontakt sa tim objektom i svesno se sa njim spoji u budnom stanju, jednog dana u dalekoj budućnosti?
Čak i kada bi tako nešto stvarno bilo moguće, i ako čovek u snu nenamerno zaista prodre u budućnost, odakle onda izvire ta budućnost koja se javlja u čovekovoj sadašnjosti?
Kako čovek koji živi u sadašnjosti preko svojih sopstvenih prošlih impresija uopšte može da dođe u dodir sa budućnošću, čak i u stanju sna, i da se unapred spoji sa impresijama budućih događaja i objekata? Šta je to što čoveka obdaruje sposobnošću predviđanja?
Ova povezivanja sa budućim objektima i događajima, i pored toga što ih čovek u sadašnjosti doživljava nenamerno i nesvesno, nastaju automatski i postoje samo zbog toga što je čovek tvorac drame u svom snu.
Čim čovek postane tvorac drame u svom stanju sna zahvaljujući izbijanju njegovih uspavanih impresija, to projektovanje njegovih vlastitih uspavanih impresija kao u ogledalu počinje da reflektuje njegovu prošlost kao da je ona stvarno njegova sadašnjost i čovek, našavši se i sam u ovoj drami, uranja u svoju prošlost još uvek je smatrajući svojom sadašnjošću.
Na ovaj način, iako je sve vreme u sadašnjosti, čovek nenamerno i nesvesno nastavlja da održava svoju prošlost smatrajući je svojom sadašnjošću. Dok nastavlja da održava svoju prošlost, čovek (koji je tvorac) postaje istovremeno i čuvar svoje sopstvene kreacije zbog ovog spontanog vezivanja za objekte iz drame svog sna. Iako se uspostavljaju nenamerno, ove veze održavaju kontinutitet drame, a ujedno nameću tvorcu i ulogu čuvara.
Svakim, ma i najmanjim činom očuvanja svega što je prošlo, čovek u svojoj sadašnjosti, kao čuvar svoje prošlosti, nenamerno i nesvesno, istovremeno postavlja i temelje budućnosti dok je još u sadašnjosti samim činom očuvanja prošlosti kao njegove sadašnjosti, te sadašnjosti koja je oduvek bila budućnost prošlosti.
Uzmimo za primer čoveka koji živi u sadašnjosti današnjeg dana i koji na jučerašnji dan gleda kao na svoju celokupnu prošlost, a na sutrašnji dan kao na svoju celokupnu budućnost.
Taj čovek je već samom tvrdnjom da živi u sadašnjosti današnjeg dana, nenamerno i ne znajući, već očuvao tu prošlost jučerašnjeg dana, ne samo kao sadašnjost današnjeg dana, nego i kao budućnost sutrašnjeg dana, samim tim što smatra da živi u sadašnjosti današnjeg dana.
Svakim, ma i najmanjim činom očuvanja te prošlosti jučerašnjeg dana, dok smatra da živi u sadašnjosti današnjeg dana, taj čovek, nenamerno i ne znajući, utvrđuje u sadašnjosti današnjeg dana ovo danas kao budućnost jučerašnjice.
I tako, mada prošlost i budućnost imaju svoja mesta, ipak se obe dosledno i istovremeno održavaju samo u sadašnjosti. Samo zahvaljujući sadašnjosti, prošlost i budućnost pronalaze svoju tačku neprestanog spajanja u sadašnjosti.
U večnosti postojanja ne postoji vreme.* Ne postoji ni prošlost, ni budućnost, postoji samo večna sadašnjost.
* Kako gruba, suptilna i mentalna sfera postoje samo u imaginaciji, tako i vreme i prostor postoje samo u imaginaciji. Zbog toga vreme nema apsolutnu vrednost, i u svakoj od ove tri sfere ima samo relativne vrednosti koje su međusobno potpuno nezavisne. Otuda vreme u gruboj sferi ne zavisi od vremena u suptilnoj i mentalnoj sferi; vreme u suptilnoj sferi ne zavisi od vremena u gruboj i mentalnoj sferi; a vreme u mentalnoj sferi ne zavisi od vremena u gruboj i suptilnoj sferi. San nije ništa drugo do doživljavanje grubih stvari pomoću suptilnog organa, i svi smo već čuli kako dug i komplikovan san može da se odigra u nezamislivo kratkom trenu onog imaginarnog vremena koje se meri prema kretanju kazaljke na satu.
~ Meher Baba