Quote:
Justmarriedbaby kaže:
Ovisnost o nikotinu se može rješavat prebacivanjem na ispijanje bočica vode,sportsku aktivnost i žvake i sugar free bombone...
A ovisnost o klađenju ili kockanju na playstation i druge igrice koje su besplatne..
Iako mi i dalje nije jasno zašto ljudi uopće kreću u nešto kad već u startu znaju da im je to bacanje para i vremena..
|
zašto ljudi vise na fejsu/forumu (bacanje i para i vremena), zašto idu na kave kad kavu mogu popit doma (bacanje para), zašto kupuju novine kad mogu pročitat vijesti na netu (bacanje para), zašto se kupuje nova roba kad se stara nije poderala (bacanje para i vremena), zašto se kupuju novi smartphonei kad postoje i obični mobiteli (bacanje para), .....
ljudi svašta rade da si skrate vrijeme i onda to zna otić u ovisnost (sve ovo gore od navedenog i još tisuću drugih primjera). ljudi bacaju novac na svakve gluposti, pa zašto nebi onda i na ono što ih veseli. obično to počne kao aktivnost jednom tjedno/mjesečno, a onda se pretvori u dnevnu.. nitko to ne može predvidjeti i ljudi obično imaju "ja sam jači od drugih i neću postat ovisan/na" stav. vjerujem da i ti misliš isto za sebe
ovisnost o bilo čemu se može pobjediti jedino snagom vlastite volje. ok, tuđa pomoć je dobrodošla i, jel, pomoć je, ali ako osoba sama ne želi prestati sa aktivnošću nema tu vajde. koliko samo ima primjera u medijima gdje ljudi odlaze u (pre)skupe klinke za liječenje ovisnosti da bi se po izlasku vratili starim navikama. većinom su to oni koje su drugi natjerali na liječenje (obitelj, supružnik, sud), a u manjem postotku čak i oni koji su sami odlučili otići. najteže je odoljeti iskušenju i zato ga je najbolje izbjegavati. isto kao što ovisnik o drogi ima veće šanse da poklekne ukoliko se druži sa dilerom, tako i osoba koja svakodnevno zalazi u kladionicu da bi pozdravila frendicu koja radi na šalteru (jel se to tak zove?
) ima veće šanse da se ponovno počne kladiti.
ja sam prestala sa poker aparatima (
) tako što sam prestala zalaziti u kafić(e) koji ih drži. iako se nisam zadužila nikome, skužila sam da je od "ubacit ću 3 kune što mi je ostalo kusura" prešlo na "jebote, opet sam spizdila svih 100 kuna". sad mi više ne igra ulogu dali kafić ima ili nema poker aparate jer me ne vuče želja za igranjem, nekad (jednom u 10 odlazaka, ako ne i rijeđe) znam ubacit koju kunu, ali opet je tu u pitanju sitniš. više ne igram za velike pare, niti planiram (iako sam dosta zarađivala na taj način).
ovisnost o tabletama za smirenje sam smanjila (i to drastično), ali nemam još snage za onaj finalni rez (najviše zato što više nisam psihički dobro kao što sam bila kada sam počela sa smanjivanjem).
znači, po meni je najvažnije da osoba sama sa sobom raščisti da stvarno naj stvarnije, nikada ikada više neće bacati pare na klađenje. mislim da nema koristi od laganja samom sebi (što sam primjetila kod nekih koji su pokušali prestati pušiti) u vidu "ma neću danas, budem sutra". kratkoročno to djeluje, ali dugoročno ne. također i smanjivanje nema nekog efekta (moj primjer). bolje je napraviti totalni rez i prestati sa navikom. za prvu ruku je najbolje zaobilaziti kladionice i gledanje teleteksta (tj mentalno se kladiti, da tak kažem
). isto kao što oni koji prestaju pušiti na početku teško odoljevaju iskušenju ako se druže s pušačima, tako je i s drugim ovisnostima. kako kasnije bivši pušači ipak mogu biti u prostorijama gdje drugi puše bez da cijelo vrijeme sanjaju o cigareti, tako mogu i drugi ovisnici
