Quote:
shtefy kaže:
Ako je djete od malena odgajano da misli svojom glavom, da promislja situacije, da bude odgovorno samo prema sebi i okolini, i da pri tome jos bude kvalitetno informirano o drogama, spolnosti i sl., vjerojatnost da ce sa 14 upasti u nevolje sa bilo kojim od toga je zanemariva.
Problemi sa drogom, maloljetnicke trudnoce i jos kojesta su izmedju ostalog i posljedica odnosa roditelja i djeteta, ili preciznije receno odnosa roditelja prema djetetu i nacinu odgoja, odnosa prema "tabu temama" i sl. Pa je tako neusporedivo manja mogucnost da ce se maloljetnicka ili neplanirana trudnoca dogoditi djetetu s kojim roditelji jos od vrticke dobi razgovaraju i objasnjavaju otvoreno i prilagodjeno dobi, nego djetetu ciji se roditelji prema spolnosti odnose kao prema necemu sramotnom, nepristojnom i sl.
|
Imam dvije kćeri i za ovo tvoje boldano mogu reći: daj Bože da je to stvarno tako, nitko sretniji od mene......
Ne znam, mislim da su stvari ipak malo drukčije.....
Odakle da ja znam kako će moje dijete reagirati kada dođe u pubertet?
Kako će reagirati, kad počne izlaziti vani i susretne se sa svim tim stvarima o kojima je sa roditeljima razgovaralo?
Mislim da je pomalo naivno vjerovati da ih pričom možemo pripremiti na sve to...
druga okolina, ljudi, sitacije, pritisak sa ove ili one strane.... hoće li roditeljski glas u glavi odzvanjati i upozoravati ili pomalo blijedjeti dok znatiželja ne prevlada?
Od droge nikad nisam probala niti travu, svi moji jesu (bile su tad i tabletice popularne)...
Znaš zašto?
Zato što sam se bojala da mi se ne svidi toliko da neću poslije moći odustati.
A znatiželjna bila jesam, i par puta usprkos strahu i svim svojim znanjem o drogi - ipak sam skoro popustila....
Sa 17 sam bila luuuudo zaljubljena u lika s kojim sam hodala...... mama me polako počela upozoravati da je malo posesivan, nisam je fermala u početku, no počela sam drukčije i pomnije pratiti i gledati na neke stvari..... uskoro je bio bivši..... nije me mama nagovorila, samo mi je skrenula pažnju i dan danas sam joj zahvalna(imao taj fiks ideje i o ženidbi).....
U principu smatram da djeca trebaju sami odlučivat o većini stvari u svom životu, no postoje situacije u kojima treba hitno reagirati....
Da se sa 14/15/16 zaljubi i hoda sa nekim narkomanom( narkomana ne moraš odmah prepoznati kao narkomana) ili 10 god. starijim tipom, majke mi mile zatvorila bi je u sobu i lancima vezala ako treba....radije nek me mrzi, nego da srlja u propast.....
Što se abortusa tiče.....
Kako znaš kako će na psihu 14/15/16- godišnjakinje taj čin utjecati?
Hoćeli je početi pucati opaka grižnja savjesti, hoće li početi svaki svoj neuspijeh shvaćati kao kaznu za to što je učinila, hoće li na kraju sebi nešto, radi toga napraviti?????
s druge strane, možda sve shvati preolako, pa za tri mjeseca opet dođe trudna sa odlukom da je odlučila pobaciti....
ako rodi, najgore što je može zadesiti je - njezino dijete
ako joj već sugeriram što da napravi, bila bi spremna ja preuzeti brigu o djetetu dok ona ne završi školu. udaju joj u tim godinama
ne bih dopustila.... ako će me mrziti zbog toga, neka...
doći će i vrijeme kad će odrasti i drukčije početi gledati stvari.....
I, da, post pišem po drugi put, ovaj forum će me izludjeti
