Quote:
|
juan maria birnbaum kaže:
I nemojte mi zamjeriti, ali grozni su mi savjeti tipa "pa ti ćeš i dalje ostati u njihovom životu" ili slično, jer to JE demagogija.
Pa sad ako u to ne vjerujete, zapitajte se nisu li vam poremećeni kriteriji kad pretpostavljate - baš nekako kao i naši sudovi - da je žena samim time što je žena pogodnija za odgoj djece. Ili odgovornija, ili promišljenija.
|
Ne ljuti se na nas - nisu to pretpostavke "kako bi mi htjeli da bude" nego - kako na to gleda naš zakon, sud itd...
Znam za rijetke slučajeve gdje je dijete dodijeljeno ocu - jedan od njih je kada je majka napustila obitelj (nisam upućena u detalje da li je povlačila pitanje skrbništva na samom sudu ili ne) pa je dijete ostalo s ocem, ili slučajevi kada majka "nije podobna" po nekim ključnim kriterijima (ovo sad govorim otprilike i nek me bilo tko potkovan pravnim znanjem ispravi!) npr. kad nije u mogućnosti uzdržavati sebe i dijete ili kad ima neki problem tipa alkohol, droga, neuračunljivost i slično...
Ja vjerujem da ti voliš svoje dijete kao i mnogi očevi koji ne žive sa svojom djecom. Pošto je netko spomenuo da zajedničko skrbništvo kod nas ne postoji (mada me to čudi - čini mi se da sam čula da - postoji) onda ti preostaje samo da se na što "normalniji" način razvedeš i već sada na sudu odredite što češće posjećivanje... I - sretno!!!
Imaj samo na umu da što se više zakrvite - oko bilo kojeg pitanja - toliko je više vaše dijete to koje će zbog toga ispaštati i nalaziti se "u sredini" (mada možda i niste ili nećete biti toga svjesni). Ovo ti govorim ne iz perspektive samohrane majke, nego iz perspektive djeteta rastavljenih roditelja. Oduvijek sam bila ponosna na njih što su u svemu tome ostali - ljudi. I nikada se nisu prepucavali preko mojih leđa. Onda i danas - sam im zahvalna zbog toga.