[vigilanty]

Cocaine Nights kaže:

Jung se nije baš pretjerano bavio istraživačkim radom, u smislu da je testirao svoje hipoteze na metodološki valjan način kao što je to činio npr. Einstein. Više je radio s pacijentima i razmišljajući o njima i njihovom ponašanju, nadopunjavao svoju teoriju. Slično kao i Freud.

Jednom je izjavio da "Arhetipovi nisu stvar empirijske znanosti jer sumnjati u njihovo postojanje je protivno zdravoj logici". Jedan znanstvenik kojem je stalo do kredibilieta u tom smjeru, ne bi izlazio s ovakvim argumentima.

Nadalje, ekstraverziju-introverziju nije Jung izmislio, već popularizirao, tipizacija ličnosti u tom smjeru ide sve do grčkih mislioca, kao što su npr. Hipokrat i Galen.

A MBTI se ne zove uzalud Myers-Briggs upitnik. Nije na njemu radio Jung, nego Myers i Briggs.

Cocaine Nights kaže:

Kako ne, empirjskim opisima psihe se npr. bave neuroznanost, psihologija, itd.
Empirija je bila zahtjev psihologije od njenih početaka i puno prije priče o Jungu i arhetipovima. Pritom će neke teorije imati jaču empirijsku potvrdu, a neke slabije pa govorimo o "jačim" i "slabijim" teorijama. Što treba imati jedna dobra teorija u psihologiji je jasno definirano, to ne znači da ista teorija neće biti općenito odlična ili za neku drugu disciplinu biti od puno većeg značaja. Kao što se prilikom rješavanja problema u fizici fizičar najčešće neće služiti metodama komparativne književnosti, nego metodologijom fizike, isto tako će se i psiholog služiti metodama psihologije, što ne znači da književnost neće možda dati bolje uvide u materiju od fizike ili npr. filozofija u psihu od psihologije. A zašto se Junga malo spominje na psihologiji, vjerojatno iz istog razloga zašto se neke filozofske teorije o materiji ne spominju na fizici, ili psihološke teorije na filozofiji. Vrijeme i sadržaj su ograničeni, a sve prolazi jedino u postmodernizmu (a baš sve čak niti u postmodernizmu).

U modernoj znansoti najgora i najopasnija je njezina vlastita dogmatičnost.

Osim toga, interdisciplinarnost je već neko vrijeme nada za budućnost. Nadam se da ipak ne treba objašnjavati zašto. Dogmatizam je prošlost, nadam se da će tamo i ostati.

shamantrixx kaže:

Činjenica ostaje da tvoje tablice i definicije imaju jednako malo empirijskih temelja kao i Jungovi arhetipovi. Ako misliš drugačije - slobodno to argumentiraj.

To je istina, posebno kad su u pitanju samoocjenski upitnici! Metodologija je dovedena do perverzne matematičke logičnosti, ali početna premisa (samoocjena) je pogrešna (pomaknuta u fazi, takoreći). Time je i zaključak jednako ili više 'pomaknut u fazi'. Onda dođemo do teorija koje same sebe poništavaju, ili poništavaju jedna drugu, sasvim legitimno! S time da je veći ponos stavljen na to poništavanje, budi-zašto, nego da se dođe do zaključka, to postane manje zanimljivo, jer je istina obično jednostavna i komplicirana metodologija se može pokazati nepotrebnom. Najveća otkrića su najjednostavnija, a ne 'dubljenje izdubljenoga'.
Treba imati mjere i u jednom, i u drugom.

pavaogc kaže:

Zašto se onda raspada svako drugi-treći brak, jer je previše šminke na licu ili evolucija tako želi?

Ljudi loše komuniciraju sa svojim emocijama pa džabe evolucija koja ih stvara; a dijelom i jer evolucija "želi".