Quote:
kamenjar1 kaže:
Otac mi je tih godina radio u Ini. Kaže da je istraživanje Jadrana počelo još sedamdesetih(Jadran-6 pozitivan 1973.)tj. puno prije te 1996. otvoreno je desetak polja(Ika, Ida, Anamaria...). U to vrijeme nije se išlo u eksploatacije jer su Molve bile i više nego dovoljne. Dakle znalo se davno da je projekt unosan ali jednostavno nije bilo potrebe.
Negdje 1994. INA se strahovito modernizira nabavkom opreme sa kojom su sposobni riješiti probleme koje ležišta na Jadranu imaju. Samo na informatičku opremu potrošeni su milijuni $ i u tom trenutku INA je bila jedna od vrlo jakih centara 3D seizmike.
Kompanije za ovakve poslove uzimaju operatere, a ne partnere. Teško je reći zašto se odabrao partner jer novca je tih godina zaista bilo dovoljno, a i Inin ugled male kompanije sa kvalitetnim kadrom jamčio je lako dobivanje kredita. Očito netko nije imao mudo preuzeti rizik, a ne bi me začudilo da je u pitanju dobra, stara korupcija. Ne zaboravimo da su isti ljudi koji su zaslužni za Jadran otkrili rezerve i u Siriji. I to na poljima gdje su zube polomili Francuzi i Amerikanci te ih napustili. Dakle znanja je bilo, a 250 milijuna $ teško da je bila prepreka.
|
Kakve veze ima što su istraživanja Jadrana počela 70-ih? Konkretnih podataka o ovim poljima nije bilo, niti se ikad INA upustila u takav projekt. Ulazak je kao i uvijek rizik. Također ne znam odakle ti podaci da je tih godina novaca bilo. Trebalo bi zavirit u starija izvješća no s obzirom na prosječnu cijenu nafte i plina iz tih vremena teško da su bili krcati novcem. Također mislim da se radilo o većim iznosima koji su činili u to vrijeme puno veći postotak BDP-a a troškovi kapitala za hrvatske kompanije u ono vrijeme su bili enormni.
Kad čovjek čita priče od INA-i od ljudi iz INA-e stekne dojam da se radi o ExxonMobilu. Kakvi Amerikanci, kakvi Francuzi, što je to za djelatnike INA-e?!