Pogledaj jedan post
Old 10.10.2016., 23:56   #62
Prije ulaska u OZAK Dinarska divizija je imala suradnju sa centrima Abwhera i SS-a u Kninu, Šibeniku, Zadru itd., tj. u područjima pod utjecajem divizije nakon talijanske kapitulacije. Abwherova organizacija u tom području se odnosi na FAT-172 sektora I, prisutan od ožujka 44' sa konačnim sjedištem u Šibeniku i ispostavama u Kninu, Zadru itd., koje su sačinjene uglavnom od četnika i pripadnika SDK. U Šibeniku je sjedište FAT-214 sektora II koji vodi Reinhardt Kopps kao Einheit Konrad, premješten iz Makedonije u to područje krajem 43', dok se diverzantske grupe formiraju od ožujka 44'. Konradu je nadređen FAK-201 koji rukovodi ostalim diverzantskim jedinicama na balkanskom području kojim upravlja feldmaršal Weichs (F), sa kojim je Kopps veza unutar Đujićevog zapovjedništva. Kopps također ima vezu sa SS-ovom organizacijom na tom području, tj. sa SiPo i SD čiju šibensku ispostavu vodi SS-Untersturmführer Egon Haugk. Njihovo šibensko zapovjedništvo je Teilkommando Einsatzkommanda 5 sa sjedištem u Splitu, koje pripada Einsatzgruppe-E koja je došla sa Weichsom (u Zadar je također razmješten jedan Teilkommando EK-5 i grupa 214). Svi se povlače posljednjim kvartalom 44'. Kopps i predstavnici SDK međutim nisu jedina veza sa SS-om i Abwherom kod Đujića. Veza sa Teilkommandom SiPo i SD-a u Šibeniku je i Đujićev rukovoditelj u području II dal. korpusa Dinarske divizije koji je zaveden kao Teilkommandov suradnik (osobno sastavlja izvještaje koji se pod Đujićevim imenom uručuju njemačkoj strani, prijeratni urednik lokalnog tjednika, tri sina članovi Zbora, kasnije SDK pri Dinarskoj diviziji, jedan zapovjednik Splitsko-šibenskog đačkog bataljona koji je bazen za Einheit Konrad, ukratko osoba od povjerenja). Preko njega se odvija opskrba zapovjedništva SS-a informacijama vezanim uz pokriveno područje koje sakuplja lokalna četnička mreža. Isti čovjek regrutira za ispostavu FAT-172 u Šibeniku (zabilježen sa jednim od čelnika pri FAT-214, za koji 172 inače vrši obavještajnu pripremu), dok je jedan zaveden i kao suradnik Teilkommande. To je trajalo do povlačenja zapovjedništva tijekom lis. 44' u Bosnu, nakon čega traje izvlačenje u OZAK od početka prosinca (manje grupe bez organizacije se sklanjaju u to područje od kraja 43'). Divizija u OZAK ulazi kroz područje SSPF-a Rijeka koju vodi SS-Obersturmbannführer Wilhelm Traub, pri čemu je inicijalno smještena u riječko područje Kastav – Klana, dok ih 15. sij. Globočnik premješta u područje Gorice pod SSPF-a SS-Brigadeführera Karla Tausa, gdje je Ljotić i pokopan krajem travnja.

Karta razmještaja: http://oi68.tinypic.com/vxf8zq.jpg

(Položaj 8. je inicijalno bio u Kostanjevici iz koje je nakon manjeg kontakta tijekom Rübezahla 17./18. velj. premješten u Opatje selo. Kostanjevica na karti je naselje do položaja 8., u donjem kutu ispod 8. je naselje Doberdó del Lago koje se spominje kao Dobar dol u Đujićevoj obavijesti 30.-og ožu. zapovjednicima korpusa, položaji 13. i 14. su preuzeti 15. ožu. od 10. SS policijske pukovnije čija je 1. bojna sa tih položaja premještena u Tolmin iznad Gorice u područje Banjške planote, dok je položaj 12. preuzet istog datuma od bojne Italien II, prema zapovijedi za razmještaj od 11. ožu.)

Početkom ožujka u Goricu je smješten stožer Löwe iz kojeg je Globočnik osobno upravljao zatvaranjem operacije Rübezahl (zgrada SSPF-a Karla Tausa u ul. via Roma uz Prefetturu di Goriziu u Piazza della Vittoria, nedaleko Đujićevog divizijskog stožera u Šempetru) koja je trajala od početka veljače do početka ožujka, dok je krajem operacije 6. ožu. Tausu izdana zapovijed za osiguravanjem položaja na komunikacijskom pravcu Gorica – Šempas – Vipavski križ – Ajdovščina razmještajem jedinica Dinarske divizije, 2. bojnom 10. SS policijske pukovnije na pravcu Predmeja – Otlica, bojnom SDK na području Gozda itd. Globočnik 6. ožujka institucionalizira upravljanje nenjemačkim jedinicama na razini HSSPF-a OZAK. Grupa Blank, u koju su uključene jedinice SDK-a (Serbischer Freiwilligen Korps) pod gen. Mušickim prisutnim od stu. 44' sa pet pukovnija razmještenim na području Pivka (II.) – Prestranek (I.) – Premo (1. b. V.) – Ilirska Bistrica (IV.) – Mučići i Klana (III.), formira se 15. ožu. sa zadacima za izvršavanje 19. ožujka, kada počinje operacija Frühlingsanfang. Bojište operacije od Vipavske doline do Škofje Loke dijeli pravac koji zauzimaju jedinice grupe Blank u pravcu Idrija – Reka (Zelin) – Grahovo (Bukovo, dolina Bače) – Podbrdo kojim istovremeno zatvaraju položaje za potporu udarnim jedinicama pod Rösenerom koje zauzimaju pravac Idrija – Žiri – Škofja Loka i Škofja Loka – Kranj – Kropa – Radovljica – Bohinjska Bela – Nomenj – Bohinjska Bistrica kojim zatvarju obruč nad područjem u kojem je dio slov. 9. korpusa itd., pri čemu se operacija u oba dijela bojišta izvodi paralelno (karta). Dio operacije Frühlingsanfang koja se vodi na bojištu u području Banjška planota – područje Vojsko – Čepovanska dolina – Trnovski gozd pod HSSPF-om, tj. FSBB-om OZAK, referira se nazivom Winterende, odn. ne radi se o zasebnoj operaciji nego o dijelu bojišta pri operaciji Frühlingsanfang. Stožerna satnija HSSPF-a 19. ožu. dobiva zapovijed za integraciju u zapovjedništva brigada Dinarske divizije smještenih na području Gorica – Col sa zadatkom izviđanja u Vipavskoj dolini sa ulazom u područje grupe Bikowsky iznad Gorice i područje od Cola prema pravcu Idrija – Sinji vrh, tj. do Križne gore gdje se ulazi u područje grupe Blank koja zatvara položaje u prije spomenutom pravcu, pri čemu je uspostavljeno zapovijedanje FSBB – SSPF – stožerna satnija po angažiranim brigadama (dnevni izvještaji Op. st.-u i SSPF-u, stalna veza itd.). Tada se od formirane BG-Lerch, u koju je uz Đujićeve brigade uključena 3. satnija 10. SS policijske pukovnije, dijelovi jedinice Schmidt i satnija Allers, zatvara položaj Gorica – Šempas – Ajdovščina – Col kojim se prekida prilaz i opskrba prema zoni djelovanja. U izvidnom području Gorica – Črniče sukobi su izbili 20. ožu. pri ulazu iz pravca Šmihela između Gorice i Šempasa u područje Trnova, u što se naknadno uključila grupa Bikowsky. Sukobi u izvidnom području Cola su izbili 21. ožu. u Gozdu, nakon čega je 23. ožu. bojna SDK iz Cola, vjerojatno ista koja je tamo stigla 17. ožu. iz Postojne i već djelovala u pravcu prema Otlicu, krenula u prvo osvajanje Sinjeg vrha, te ga izgubila do 27.-og pri čemu je zajedno sa drugim angažiranim snagama potisnuta prema početnim položajima. Istog dana zapovijed za ponovno zauzimanje izgubljenog položaja izdaje se grupi Lerch, pri čemu se formira borbena podgrupa od četničkih jedinica povučenih sa pravca Col – Idrija (3. brigada Ličkog korpusa, možda i 4.-a), čije su položaje preuzele jedinice grupe Dippelhofer sa pravca Idrija – Š. L.-a, i bojne SDK sa zadatkom ponovnog zauzimanja područja od Cola do Sinjeg vrha uz potporu grupe Dippelhofer koja zatvara položaje iz idrijskog pravca. U svoj sastav su vraćene 3. satnija 10. SS policijske pukovnije (ostavljen 1 vod), dijelovi Schmidt i Allers koje su sudjelovale u uspostavi pravca Gorica – Col.

Fotografija: http://oi67.tinypic.com/mvixiq.jpg

(u sredini sa naočalama je SS-Sturmbannführer Ernst Lerch, oznake bojnika na ovratniku su dijelom pokrivene u gornjem dijelu, osoba sa topografskom kartom desno od njega nosi oznake SS-Hauptsturmführera, tj. satnika, lijevo s bradom oznake Dinarske divizije ili SDK. Prema Petelinu (Gradnik. b., s. 679, bez daljnjih objašnjenja), satnik uz Lercha na fotografiji bi trebao biti Reinhold Mahrenschildt (vj. Mohrenschildt) i časnik Dinarske divizije tijekom op. Frühlingsanfang. Fotografija se može smjestiti u proljetni period s kraja ožujka na prvu polovinu travnja 45' kao u najvjerojatnije vrijeme nastanka).

Nakon zauzimanja vrha, podgrupa nastavlja izviđanje u dubinu zajedno sa ostatkom divizije u Vipavskoj dolini, s krajnjim ciljem proboja na Otlic i spajanja sa grupom Bikowsky, tj. 2. kozačkom pukovnijom. Zadatak grupe Bikowsky je prodor iz Gorice prema Predmeji, tj. Otlicu, kroz Trnovo i Lokve u čijem je području zauzimala položaje od početka operacije (Gorica – Trnovo – Lokve). Od ostalih uključenih grupa prisutne su spomenuta Blank, i grupa Hahn koja je djelovala iz područja Banjške planote i Čepovanske doline prema području Vojsko.

Karta položaja 28.-og ožu. (Winterende): http://oi65.tinypic.com/oa8wep.jpg

Sve navedene grupe su do 28. ožu. došle u položaj obruča 9. slovenskog korpusa, te su 29. ožu. počeli napadi u pravcima Col – Otlica (Lerch), Zadlog – Otlica (Dippelhofer) i Lokve – Predmeja – Otlica (Bikowsky), s najtežim napadima na Sinji vrh koji je bio jedan od taktički značajnijih ciljeva obzirom da se preko njega nije moglo do zadane spojne točke iz pravca Col, dok su ostale grupe zatvarale položaje. Đujić je 30.-og izdao nalog za nasilno izviđanje Krasa do 4. travnja, dok je istog dana zauzet vrh i 31.-og počelo osvajanje spojne točke. Do proboja obruča u području grupe Dippelhofer je došlo sa 31. ožu. na 1. tra. od 31. divizije 9. korpusa koja je preko pravca Idrija – Crni vrh nastavila prema Pivki kroz područje Ličkog korpusa s kojim su sa dvije brigade ušli u sukob 7. travnja. Pri kraju operacije na područja pod kontrolom su postavljene bojne 10. SS policijske pukovnije (2. bojna na pravac Slokarji (Ajdovščina) – Predmeja – Otlica, 3. bojna u mjesto Voglarji između Trnova i Lokvi sa satnijama u Laznom i Lokovcu, 1. bojna u Slap pri Idrijci, ukratko) i dijelovi Dinarske divizije (potpora 10. SS policijskoj pukovniji, angažman Ličkog korpusa na području Cola u pravcima Vrhpolje – Senabor – Bela – Podkraj i Slap – Vipava), slično kao i nakon operacije Rübezahl. Generalno, 10. SS pol. puk. sa potporom manjih nenjemačkih jedinica uglavnom osigurava područje grupe Hahn, Bikowsky i područje do Idrije, Đujićeva divizija područje grupe Lerch. Na području Winterende operacija je završila 3., na ostatku bojišta do 6. travnja.
nima is offline  
Odgovori s citatom