Quote:
u onom prvom postu sam govorila o sebi dok sam išla u vrtić, ne o svom djetetu, jer nemam dijete
nisam sigurna da je agresija dobar odgovor. velim ti, krivo mi je što sam onog klinca onako isprepadala, a da sam ga išla tući krivnja bi bila još i veća.
ne znam što da kažem, ako se ne branim osjećam se posrano, a ako se branim osjećam krivnju. fakat ne znam koji je je pravi odgovor.
|
Ma znam, govorio sam općenito da ako imaš dijete, ne smiješ to dopustiti
Ali reći ću ti jednu stvar. Nemoj se osjećati loše ako se braniš - to je osjećaj kojega se trebaš riješti. Postoje ljudi koji bi te ubili zato što si drugačija, ja to znam najbolje jer sam dobivao prijetnje smrću zato jer nisam bio poput drugih. Moj savjet ti je da ljudima koji te fizički napadnu ne pokazuješ milost. Ja sam to davno prestao raditi, i ljudi me više ne smiju dirati. Jednostavno se ne usude, jer znaju da ja ne uzimam oko za oko, nego dva oka za oko.
Quote:
|
do sad se još nisam s nikime potukla. nastojim izbjeći takve situacije. strah me što bi mogla nekome napraviti ako izgubim glavu i podivljam. zamisli da nekoga ozlijedim toliko da ima trajne posljedice. ne bi si to mogla oprostiti. ne znam kakvu bi kaznu za sebe onda morala smisliti. kad smo već kod toga - da li vi ikad sami sebe kažnjavate kad nešto gadno zabrljate? ja da, prešlo mi je u naviku i teško mi se toga osloboditi.
|
Nažalost, ja sam bio prisiljen tući se skoro svaki dan. Bio sam donekle fizički hendikepiran, bijeg nije baš bio izbor, a i ako sam uspio izbjeće danas, onda nisam sutra. Ja se jedino bojim da ne izgubim kontrolu jednom kada se budem morao tućem pa nekoga stvarno ne ozljedim. Znam da u meni postoji još puno mržnje i bojim se da se ne dogodi da ju ne mogu kontrolirati.
Ali čuj...što da ti kažem. Borba i nasilje se ponekad ne mogu izbjeći.