Quote:
Jednostavko kaže:
Zapravo je i postojanje jednako zagonetno. Ono je predstavljivo jedino kad ga stavimo nasuprot nepostojanju. Ako to gledamo iz perspektive nas samih onda opažamo dvoje, da se stalno mijenjamo i da skroz ostajemo ista osoba. Mi ne bismo mogli opaziti tu promjenu sebe ako ne bi ostali isti (ne bi bilo onoga što se mijenja), ali niti biti to što jesmo ako se ne bi neprekidno mijenjali, ne bismo imali u odnosu na što biti isti, bili bismo mrtvi u svom postojanju, dakle ništa. Ono što opažamo kao promjenu izvan nas uvijek je i promjena u nama, dakle nikad nismo ono što smo bili a stalno smo isti, mi smo nepostojanje koje postoji. Iz perspektive vremena, kako kažeš Nikad (više), dakle smrt, nepredstavljiva je i nedomisliva. Domišljali smo se već o tome, sjećaš se. Možda ima neke logike i neki dobar razlog za to da smrt upravo treba biti nedomisliva.
|
Domišljali smo se, da, sjećam se.... I u takvim domišljanjima mnogo je više smisla i poticajnije je nego u "gotovim" odgovorima. Niti smo na forumu da bi dijelili odgovore kapom i šakom, već razmišljali, pitali, domišljali se, razgovarali.
Mislim da je umijeće pitanja nadomak odgovorima, a njihova ljepota - ljepota u pitanjima - baš u tom "nadomak" što ostaje izvan domašaja kape i šake.
))
To malo vode na dlanu il' malo pijeska na dlanu, vrednije je neg puna šaka brade (gle mene, što se služim frazama u vidu manje-više dobro poznatih metafora)
))