Quote:
mimma7 kaže:
kod mene je situacija sljedeća: jako volim djecu, draga su mi, radim s djecom i u stanju sam im istolerirati stvari koje odraslima naravno ni približno nisam. djeca me neobično vole.
ali nikad u svom životu nisam poželjela imati dijete. sama pomisao da nešto raste unutar mene što bi 9 mjeseci kasnije trebalo izaći van, opet iz mene, stvara mi takav nezamisliv užas da to jednostavno nikad nije bila opcija.
ne znam je li u pitanju neki defekt, šta li.
također, nikad nisam imala potrebu posvetiti svoj život do te mjere drugom biću koliko to majčinstvo po logici stvari zahtijeva.
krepat ću sama u staračkom domu i to je u redu.  |
Inače mi smo baku posjećivali svaki dan u domu, voljeli smo je do neba, i ti posjeti traju 40 minuta, tko god završi u domu, nema ništa specijalno od tih 40-minutnih posjeta. Okej, nosili smo joj hranu, pa si je popravila ako je trebalo, ali to je takav užas u tim domovima, da žao mi je svih ljudi koji jesu i koji će to proživjeti. S nekim svojim ili u vlastitoj ulozi.
Zapravo, život je fakat jedino light i easy dok ono ležiš na plaži.
