Quote:
|
juan maria birnbaum kaže:
živim u Zagrebu. a sporna je nekretnina, odnosno kuća, pa će tu vjerojatno biti muke i vike.
na žalost.
naravno (ovo ne spominjem na kraju jer mi je manje važno, nego zato što imam sve manje nade) htio bih dobiti i djecu, ali tu stvarno mislim da nemam nikakve šanse. life sucks...
|
Čuj, što se imovine tiče, nisam baš kompetentna jer mi nismo imali zajedničku kuću ni stan za dijeliti... "Zajednička imovina" su bili - predmeti i eventualno auti a sve u nekim iznosima koji su stvarno po meni i po njemu bili smješni da bi se krvili oko TVa 5g starog ili sličnih gluposti. Pa da je bilo i više toga u pitanju - ne bih ja, zbog djeteta. E sad... krov nad glavom... Ako ste u istoj poziciji - da ili ti ili ona ostajete "na cesti" izlaskom iz kuće - ne bih se igrala pravednika i držala prodike "nije vrijedno toga" jer ne znam ni sama da mi se ugrozi egzistencija kako bi reagirala,ali sigurno bih najprije pokušala pronaći zadovoljavajuće rješenje za oboje (npr. prodati pa podijeliti lovu da si svatko kupi stančić ili slično), ali samo ti i ona znate situaciju, pa ne bih tu držala prodike...
Što se djece tiče - ako nije baš neka huliganka i narkomanka, teško da ćeš dobiti skrb. Ali postoji i nešto kao "zajedničko skrbništvo"... pa se konzultiraj s advokatom oko toga. A možda nije loše ni sa njom prije razgovarati o tome... Bez obzira što sad prolazite kroz "najkrvaviji" period u životu, nastojte ostati - ljudi jedan prema drugome, pogotovo radi djece.