Detalj iz simbolike Esena:
1897. godine pronađen je u Kairu tzv. Damaski tekst. Po svom sadržaju i taj spis spada u grupu Kumranskih tekstova. Govori se o učitelju pravde. Spominje se novi savez koji je zaključen u zemlji Damasku (od tuda ime spisa). Na više mjesta se kaže da je učitelj pravde umro. Iz toga se procjenjuje da je zajednica kasnije došla u Damask, ali drugi istraživači misle da Damask ne treba shvatiti kao demografsko mjesto, već kao simboliku izgnanstva. U svakom slučaju, Eseni su, kao i mnogi tadašnji Židovi, napustili Palestinu, te smatrali da se time ostvaruje proroštvo Ezekiela i Jeremije o »Novom savezu« (Ez 16,59-63; Jr 31,31-34). U tekstu se ponovno daju upute za život zajednice, a poseban se naglasak daje na poštivanje subote, pa tada čak “ako čovjek padne u vodu ili bunar, tada ga se ne smije spašavati ako treba ići po uže ili po ljestve”. Opet se spominje da će doći Mesija iz Arona i Izraela. Ponovno se govori da na 10 ljudi mora doći 1 svećenik.
Zanimljivo je da Pavao sreće "Isusa" na putu u Damask...
Meni njegovo da je od 500 prihvailo, zvuči kao da je većina iz vijeća u igri.
A istjerivanje svih Židova iz Rima, i optužbe za paljenje me ne čude jer knjiga Otkrivenja poziv je za osvetu zbog prolivene krvi pravednika.
Dalje Isus govori o danu "kad će se to zbiti"; kad napadnu Hram (jer je on jedino tamo i prevrtao stolove i stolice) Rimljani i stave svoj znak na njega poziv je na sveti rat, ponovna uspostava Hrama bila organizacija u izbjeglištvu.
Zanimljivo je da Isus ima uži krug od 3 učenika, zatim 12-toricu, zatim je tu cijeli narod, kao organizacije ćelija kod partizana.
Prihvaćanje pogana bi bilo preuzimanje naravno onih koji Jahvu prihvate kao Boga, jer Pavao i ini jesu u to vjerovali. Operativno stvaranje tjeskobe strahom od pakla, Sotone, smrti itd. - stvaranje psihoze i regrutiranje novih sljedbenika. Glavni širitelj Pavao do nogu glavnog rabina odgojen, a ludi i jednostavni koji shvaćaju Božju poruku, o kojima govori Isus bi bili eseni.
Ukratko svaki se narod bori za mir i ljubav - samo taj mir i tu ljubav različito shvaćaju. Židovski moral, koji jednoj ženi i muškarcu brani slobodnu ljubav (zbog čega je
Ivanu Krstitelju, Isusovom učitelju, odrubljena glava) se nameće, kao i teokratski nacionalizam.
Isus zabranjuje otpuštanje žene - ukratko -
izvor svih problema.
A s druge strane govori da je bolje se ne ženiti. Također vrlo esenski.
A poznavanje bioenergije utemeljene manje ili više na povjerenju u Boga i upoznatošću s metodama dosezanja stanja više svijesti baština je čovječanstva, koju u svojim rukama mogu imati i pijanci.
Tako, nekako gledam na ukupni okvir, ali ne želim umanjiti Isusa kao jednog od duhovnih učitelja. Pa niti Pavla, a o njegovom konceptu ljubavi sam pisao na podforum filozofija tema; ljubav - imam li ja to. Pavao govori o borbi protiv vlasti uopće, svega onoga što čovjeka odvodi od puta do više svijesti, odnosno mogućnosti da se čovjek približi stanju, buđenju čakri i upoznavanju energija i sadržaja života za koje neproduhovljena osoba zarobljena materijalizmom ni i ne sanja da postoje.
Sve skupa židovski nacionalizam i shvaćanje krvožednog starozavjetnog Jahve kao Boga, goru iznad svih gora, spriječio je bolju i lakšu spoznaju te ljubavi, žrtva spajanja sumerske i egipatske mistike u židovstvu bili su Židovi sami, a preko njih prodano kršćanstvo naplatilo je religioznim ludilom i fanatizmom preskupo cijelo čovječanstvo, makar je imalo i mnoge koristi u stvaranju kozmopolitizma i pozivu da se ljubav shvati. Bog je nada i ljubav, a ne strah i pakao.
Ljubav se ne treba objavljivati narodima, narod je fikcija, nego čovjeku. Ad acta s rasizmom i njegovim eufemizmom nacionalizmom. Možda je srednji vijek uskoro pri kraju.