Quote:
Kitim kaže:
Meni se čini da si ti navijač Serapisa koji bi na navijače Kršćanstva nasrnuo.
To je prepreka u razumjevanju razvoja ukoliko se već želiš baviti razumjevanjem nastajanja istih.
Možda mi se samo čini ,čini mi se jer nisi me baš dobro razumio,kao da si doživio da ja kršćanstvo idealiziram kao faksiranu božiju riječ ..
|
Nisam, nego se bavim konkretno izrečenim ispitujući navođenjem određenih argumenata u vezi s temom njihovu vrijednost.
Što se tiče navijanja, svatko je predstavnik vlastitog iskustva, i dodira s istim tim iskustvom kontrolom emocija i dosezanjem pamćenja - što je pitanje vrste duhovnosti, razmjena informacija i spremnost na analitičku raspravu je pitanje filozofije, a forma razmjene umjetnosti... Ukoliko iskustvo smeta razumijevanju nečega to se zove u psihologiji negativan transfer ili tako nešto, ali ja nemam tih inkvizicijskih problema s podacima dostupnim iz sačuvane povijesti i (raz)otkrivenog iz arheologije, nego suprotno - s monologom kojim autoriteti pojedinih religija pristupaju podložnim im gomilama, izbjegavanjem korijenitog informiranja o stvari itd.
Ovdje se raspravljajući o Serapisu raspravlja o tome što je to uopće kršćanstvo - da bi se uopće bilo što o kršćanstvu moglo uopćeno tvrditi. Za progone kršćana znamo iz filmova, zašto ne znamo za progone pristaša Serapisa i slično?
Ukoliko masonerija simpatizira Serapisa, to je s moje strane više minus nego plus, jer nisam pristalica elitizma, tj. profesionalizacije, tj. kastinskog sistema, bilo da se on hvali u podjeli svećeničkih funkcija ( zbog posluživanja oko stola u Bibliji ), bilo zbog drugih razloga jednako kao što jesam protivnik kršćanstva, islama, židovstva i koječega, a ono za što jesam jest načelo haurvatat; tj. cjelovitosti ( čovjeka kao bića ), odnosno težnje prema zdravlju na temelju slobode govora, mišljenja, protoka informacija... Elitisti su sluge forme pripadnosti vlastitoj eliti, dakle kreativnost je opet suzbijana. U samoj Bibliji se također hvali učinkovitost ( djela, usmjerenost na pomoć bližnjem u nevolji i slično ), međutim svi skupa zaobilaze podatke o tome - što uopće uzrokuje bolesti?
U kršćanstvu, naoko za razliku od elitizma, hvali se sloj siromašnih u svom shvaćanju - kao oni koji mogu "spašavati", ribariti duše i slično, ali ni to nije novost ikakvog židovskog mesije, jer se spasitelj-žrtva i među Grcima birao iz sloja siromašnih ili robova, hranio godinu na račun zajednice, i potom "spašavao svijet" ( "Zlatna grana" sir Frazer ) bivajući žrtvom...
Ne doživljavam tvoj upis da Ti idealiziraš bilo koga ili što nego kao preusmjeravanje teme na kvazi-kršćanstvo, a nedostaje veza sa samom temom koja je o Serapisu?
Niti Serapis nije bio toliko vješt u pomirenju kao što tvrdiš jer postoje podaci o združenom slavlju Serapisa i Zeusa u isti dan u Aleksandrija, procesija s bakljama, i opis tih ljudi i svega skupa kao nešto od najveličanstvenijeg što je putopisac vidio... Niti je on pomirio dvije tradicije, nego podaci koje sam iznio pokazuju jasno da je Egipat učinio puno na formiranju tradicije koja se naziva Grčkom. S druge strane nisu Grci ti koji su osvojili Egipat nego su ujedinjeni kao reakcija na osvajanja s istoka putem makedonskih osvajanja. Makeodnci Aleksandra su dalje vodili kozmopolitsku politiku ( prema Aristotelu s osvojenima su trebali postupati kao sa životinjama i biljkama,, ali je očito da se postupilo drugačije ), a ostaje za istražiti je li ono zanimljivo za ma kakva terapeutska djelovanja od strane religijskih educiranih liječnika već stvoreno kod Egipćana i bilo više naklonjeno ljudima raznih socijalnih, kulturnih i nacionalnih slojeva; odnosno tema je vrsta prozelitizma ili čega već kojima su se pristaše Serapisa služile?
Usporedbe s navodnim kršćanstvom ne pomažu jer kršćanstvo kakvo nam je do sada prezentirano - prvih nekoliko stoljeća je sve, a jedino nije objedinjen religijski sustav. Ono čemu se nadam je da ova tema bude zbirka konkretnih podataka koje bi više učinile na spoznaji transformacije koječega iz "poganskih" religija u kršćanstvo; koje se, očito je - održavalo na cezaropapizmu i prezentiralo raznim narodima putem njihovih elita političkim trgovinom, nasilnim pokrštavanjima, nasilnim suzbijanjem alternativa, a sve skupa čak i na nepoznatim im jezicima ( grčki , latinski )...
Sve ovo su ozbiljne kritike na SADAŠNJU religijsku, ideološku i političku sliku čitavog poznatog nam svijeta, te dinamiku sukoba, načina njihovog vođenja i zakazivanje sekularnih ustanova na edukaciji građana !!!
Zato ne vidim puno prostora za doživljavanje ispitvanja ikakvih zaključaka kao analizu početnih stavova, ili apologetike ma koga tko sudjeluje u raspravi. Nadam se ARGUMENTIRANOJ raspravi, a što se tiče tko je za što ili protiv čega - to (mi) je svejedno, kad je rasprava u pitanju, jer iznad stavova su činjenice, tj. sveukupna istina o stvari.