|
ALS
On zna kakva je to bolest, a što da kažem. Prvo je to bio šok ! S vremenom smo se pomirili sa dijagnozom. Pokušavamo fizikalnom terapijom, lijekovima usporiti bolest. Mislimo pozitivno - koliko je to u ovoj situaciji moguće, jer je uvijek u nekom dijelu mozga misao o njoj. Živimo svaki dan kao da je zadnji, ne zamaramo se stvarima koje su do jučer bile "jako važne". Teško je, ne mogu reći da nije, posebno njemu koji nemoćan, komu je skoro nemoguće pomaknuti ruke, ali razmišljanjem o onome što dolazi nećemo si pomoći,a vjerojatno će se takvim stavom i ubrzati bolest.
|