Pogledaj jedan post
Old 27.03.2017., 23:11   #69
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Kad se već poistovjećuje nedostatak novca s depresijom, u sklopu jednog istraživanja razgovarala sam s ljudima čije godište rođenja datira negdje od 1925 do 1935. Gledajte, ti ljudi su doslovno bili gladni kruha. Jeli su još nezrelo voće sa stabla i dobivali diareju, šečer su mogli licnuti jednom godišnje i to uvjetno. Neki su preživjeli radne logore, izgladnjivanja i maltretiranja u djetinjstvu, a neki od njih čim su im se stvorili uvjeti otisnuli su se iz roditeljskog doma, mahom prilično rano kako bi radili u rudniku ili kao stočari.
Malo po malo izgrađivali su svoj život, dovijali se na razne načine kako da podignu obitelj, izgrade kuće. Prodavali su povrće sa svojih njiva i maslinovo ulje sa svojih maslinika. Kap po kap i stekli su pristojan imetak.
Ova jedna žena koja je bila u konc. logoru doživjela je pristojnu starost. Ono što kod ovih ljudi nisam primijetila je ta neka tipična depra današnjeg čovjeka, konfuznog, sjebanog, bezličnog i slabog, uplašenog i ubijenog u pojam iako oko njega doslovno leže prilike možda ne svakom za mega uspjeh, ali da za pristojan život.
Zato je dobro i prikladno pitanje u samom naslovu topica - zašto danas toliko sjebanih, krhkih slabića?
Ja radim s ljudima, s puno ljudi i ono što primjećujem je nevjerojatan porast fobija svih vrsta, porast iracionalnih strahova, neutemeljenih briga koje blokiraju i stvaraju neki iraconalni ali u tim osobama stvaran paralelni svijet prepun čudovišta.
Hm, budem ovako postavio.
Ako imas osobu A koja zivit 1920-e na selu, u gradu. Nebitno. Oni su imali izbor sto, zavrsit skolu samo da zavrse jer je bitno bilo raditi. Kad nadju posao, raditi ga sto duze mogu. Zasnovati obitelj(ok to je tesko bilo, posebno u tim uvjetima neimastine).
Osoba B zivi danas. Osoba B treba biti top u skoli, jer samo to nosi prosperitet(instant stres od vrtickih dana), hobiji da bude u koraku s svojim vrsnjacima. Srednja skola, fakultet, opet se cilja na sto bolje rezultate. Covjek je stalno u borbi jer misli da mora biti se bolji. Koliko god bili bolji, nikad ne znas jesi li bolji, zato stalno pucamo jos vise. Jer nam se prodaje da se moras fajtati za sto visu poziciju. Posao, uf to je vec whole other story. Hobiji sto kucni sto vankucni, prijateljstva...

Ne govorim da je prije bilo lakse, bilo je tesko kao i danas. No mislim da je bitan aspekt da je bilo manje izbora i da se gajio nacin zivota, a to je tako i bilo, nacin zivota gdje nisi imao puno varijanti, hendlas ono sto ti je ispred nosa. Zato je danas starcima tesko shvatljivo oko cega se mi zivciramo.
Ala pa zasto se zivciras oko mobitela...pa zivciram se jer mi rikava, a trebam bas sada procitati mail povece vaznosti.
__________________
Who dares, wins .
The_End is offline  
Odgovori s citatom