Quote:
rachael kaže:
Autorica teme i oni koji još uvijek osjećaju empatiju, koliko god da je to teško, meni su primjer normalne reakcije na tuđu nesreću. Naravno, u slučaju da ta reakcija prerasta u svakodnevni strah, opsesiju, nemogućnost normalnog funkcioniranja - to je druga stvar. U tom slučaju, mislim da trebamo racionalizirati stvari. Okružuju nas ti užasi, i ne možemo biti potpuno imuni na njih, no moramo ih prihvatiti kao dio života.
|
Slažem se. Dodala bih samo da se, zdravlja radi, trebamo ograničiti na one osobe i situacije gdje možemo učiniti nešto konkretno - ako ništa drugo, pružiti utjehu, uplatiti koju kunu u humanitarne svrhe, sudjelovati u nekoj akciji, reciklirati i blablabla. Empatija nakon koje ne slijedi neki konkretni čin beskorisna je, ako ne i štetna.