Quote:
kate17 kaže:
draga , nemoj se ubiti  riječi riješavaju sve ( nekada su potrebne i one malo drske  ) |
ma dobro...ja to pričam gluposti sa samoubojstvom.
al iskreno dođe mi jednostavno ponekad da se ubijem jer jedva trpim ove sve hormone u trudnoći, ne znam kako ću izdržati tek ono razdoblje nakon trudnoće, ma postporođajna depresija mi ne gine 100%.
i sad zamisli da živim sa svekrvom ili sa starom nakon što dođem iz rodilišta?
čovječe...pa mislim da bih žile iste sekunde zubima pregrizla ne bih niti išla po žilet.
al dobro... ispričavam se...al ja sam sad malo uzdrmana kad sam vidjela ovu temu.
jer kao što rekoh.
dečko i ja smo planirali živjeti sami od idućeg mjeseca (ja sam 12 tjedana trudna), vjenčati se i živjeti SAMI. znači to je bio plan.
da bi on meni sad odjednom upao da bi se planovi mogli poremetiti pa bi možda živjeli s njegovim starcima jer bi nam tako bilo lakše financijski bla bla bla...
e, draga moja..NEMA TIH PARA... koje mogu kupiti moje živce i moj duševni mir jer bez mojih živaca nema niti dobrih živaca mog djeteta.
pa iskreno briga mene za 300 eura mjesečno u glupom podstanarstvu, radije ću raditi preko student servisa izrabljivačke poslove za 16 kuna po satu nego trpiti ikoga da mi sere nad glavom.
i sad kad pročitam ovu temu...
jednostavno ne znam što bih rekla autorici teme osim da kad bih ja bila u njezinoj koži da ne znam što bih. ja bih na živce ispalila.
a očito i hoću ispaliti ako ne pobjegnem natrag na selo. imam kuću usred šume pa super. jest ću lišće i travu samo da ne trpim niti svekrvu niti svoju mater niti ikoga.
razumiješ?
