Pogledaj jedan post
Old 31.08.2011., 21:35   #1
Hrvatski povijesni brodovi

Mislim da tema nije postajala,pa započinjem nizom slika u linkovima,od manjih prema većima


Guc

Neretvanska lađa
Stotinama godina, sve do početka 1970-ih godina XX. stoljeća lađe su bile osnovno teretno prijevozno sredstvo u dolini Neretve, za razliku od trupica, koje su bile svojevrsno "osobno" prijevozno sredstvo.

Prema pučkom vjerovanju postanak i naziv lađe temelji na nazivu jednog njezinog dijela - kobilice, također tradicionalnom i autohtonom neretvenskom plovilu, koju puk naziva trupom ili trupicom. Produženjem dna trupe i dizanjem boka novim daskama, "mala" trupa prerasta u lađu.[1]

Takvim podrijetlom trupe vezuju se s pojmom copula, primitivnog čamca koji je bio poznat duž hrvatske obale. Prvi podatci o copulima u Neretvi pripadaju mletačkim izvorima iz XVII. stoljeća, i "Kronici fra Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662.-1686.)"
Prema tim i drugim podatcima, i po broju ljudi u jednom copulu, šestorica, trebalo bi zaključiti da se radi o većem čamcu, te da Mlečani neretvanske copule izjednačuju s barkama ili čamcima. U tom slučaju ime čopula ili čopul odnosi se na veći neretvanski čamac, dakle lađu.

Pred Drugi svjetski rat lađe su pojedinačno imale i svoja imena, bilo zemljopisna kao "Hrvatska", "Zagreb", "Kozjak", "Vis"; opća kao "Vila", "Vezir"; vlastita kao "Marita"; ili pridjevna kao "Nevridna", zbog toga što ih je pod vlastitim imenom trebalo prijaviti lučkom uredu koji bi im tada izdao i prijavni broj.


Condura croatica
To su najmanji ali i najubojitiji ratni brodovi u svjetskoj povijesti. Conduru Croaticu opisao je Bizantski car Konstantin Porfirogenet, zahvaljujući tim zapisima doznajemo da su Hrvati imali veliki broj [oko 80] tih brodova. Dužine su 7-8 m, građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. Brodovi po svom obliku spadaju u uske brodove, te su se koristili kao brze veslarice, a u slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro i tada su se funkcije paralelnih gredica na dnu mijenjale i one su postale stabilizatori broda. Ti brodovi su napravljeni i vjerojatno su plovili u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Krešimira IV. i Zvonimira. Prema jednom povijesnom napisu, u Krešimirovo vrijeme Hrvatska je imala 20.000 veslača na kondurama, a neki izvori govore da je kralj Tomislav imao samo u Ninu spremno 15.000 veslača na kondurama.

Gajeta falkuša-močiguzica

gajeta falkuša
Viški su ribari u potrazi za što većim i boljim ulovom uvijek bili više zainteresirani za otvoreno more i rubne otoke Palagružu i Svetac, pa su majstori brodograditelji nastojali načiniti gajetu koja bi mogla udovoljiti zahtjevima baš takve plovidbe. Tako je nastao autohtoni hrvatski brod gajeta ¨falkuša¨, a odlikuje se izvrsnim plovnim karakteristikama. ¨Falkuša¨ je posebna gajeta s jedrima i 5 vesala kojima se brodica pokreće za vrijeme bonace. Duga je 9 metara, široka 2,90 metara, a jarbol joj je visok koliko je duga, dakle 9 metara. Od drugih je brodova nisu razlikovale samo dimenzije, nego i materijal. ¨Falkuša¨ se gradila isključivo od borovine s otoka Sveca, a zna li se kako na tom eruptivnom otoku ima malo zemlje i kako ga vjetrovi i valovi nemilosrdno krote, jasno je da je bor koji opstane u takvim uvjetima drvo koje podnosi najpogibeljnije situacije. Za kobilicu se tesala hrastovina, a oplata falkuše je od ariša. ¨Falkuša¨ je imala i autentičnu opremu bez koje se nije isplovljavalo. Na palubi su se nalazile drvene bačve za soljenje ribe te posude za vodu i vino, a bilo je pletenih košara za ulovljenu ribu. Ribari su se prilikom lova koristili mrežom, kompasom i feralom (fenjerom), a falkušom se aktivno plovilo sve do polovine 20. stoljeća.

Dubrovački galijun
Galijun je najčuveniji dubrovački jedrenjak i zasigurno najbolje građeni brod svog vremena. "Na dubrovački način", odnosno "argosy", tako su taj brod nazivali Englezi i zapadni Europljani. Odlično konstruiran i čvrsto izgrađen bio je dobrih manevarskih sposobnosti i pogodan za duge plovidbe i kao trgovački brod (kako se
najčešće koristio) i kao naoružani ratni brod. Građen i korišten od XVI. do XVIII. stoljeća bitno je obilježio XVII. stoljeće - zlatni vijek Dubrovnika. Bio je temeljna jedinica dubrovačke trgovačke flote i osnova razgranate trgovine koja je Dubrovniku osigurala materijalni i duhovni procvat.


Dubrovačka karaka
Dubrovačka karaka (eng. argosy) je velik jedrenjak građen u Dubrovačkoj Republici od 15. stoljeća. Pripada među najveće brodove toga dana.

Karake su prevozile skupi teret. Imale su i naoružanje do 40 topova, za obranu od gusara. Dominikanski samostan u Dubrovniku čuva najvredniji uzorak dubrovačke karake iz 15. stoljeća. Posade su bile do 140 ljudi. Dubrovačka karaka imala je tri jarbola, od kojih je srednji najviši. On ima dva križna jedra. Jarbol na pramcu ima križno jedro, a na krmi latinsko jedro. Jedra su bila teška i podizala su se uz pomoć ručnog vitla. Krma je visoka, što je karakteristika prekooceanskih brodova. U središnjem prostoru karake, bio je strop sa slikama tadašnjih slikarskih majstora. Na nekim su postojale kovačke i stolarske radionice, zdenac s vodom i vrtom, čak i nastambe za svinje, kokoši i kuniće. Karaka je krajem 16. stoljeća poboljšana, pa je mogla prevesti i do 1000 vojnika i 900 tona tereta. Dubrovčani su u gradnji karaka bili vrlo strpljivi i vrhunski majstori, koristili su najkvalitetnije drvo. Karakama su putovali i do Velike Britanije i SAD-a. Hrvatska narodna banka i Hrvatski novčarski zavod izradili su srebrni kovani novac s motivom dubrovačke karake [1]. U djelima Williama Shakespearea, "Mletački trgovac" i "Ukroćena goropadnica" spominje se riječ "argosy" koja znači dubrovačka karaka.


Omiška strijela


Omiški gusari su koristili brodove na vesla , omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika omiških strijela je bila plitki gaz koji im je omogućavao brzu pokretljivost a isto tako i učinkovito povlačenje u korito rijeke Cetine, u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more, koji je bio neobično važan. Taj podvodni zid (Mostina) se nije vidio glede je bio pod vodom, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi ih pokušali slijediti.
Evo ako sam što propustio slobodno me ispravite,ne poznam baš brodove u Istri pa ako ima koji istran da pridonese
__________________
----

Zadnje uređivanje žalac_1 : 01.09.2011. at 17:09.
Novi233 is offline  
Odgovori s citatom