[Bostan]

Ono iz cega prozilaze manje vise vecina propisa u islamu je u nastojanju muslimana/vjernika da bude uvijek sa Bogom, to se u islamu naziva tekva, bogosvjesnost/bogobojaznost.
Tek kad covjek u zivotu pokusa se fokusirati na Boga, vidi koliko toga ima sto smeta u zoj konekciji. Iz nastojanja da se otklone ove 'smetnje' dolazi do potrebe za izvjesnim kodeksom oblacenja i ponasanja, koji nece kompromitirati vezu sa Bogom. E sad manje vise lako je duhovno jakim i zasticenim osobama nadici ovaj nivo, iako oni onda imaju iskusenja u drugim stvarima pa i ibadetima-bogosluzju samim ( opasnost npr smatrati sebe boljim od drugoga). No nisu svi, ili barem nije vecina imuna na smetnje iznutra i iz polja, uglavnom princip je da sto je jace prisustvo strasti to su jace stege. Normalo strasti ce uvjek biti tu, pa i obozavanju neminovno je da se jave strasti, ali treba ih nastojati usmjeriti i optimizirati.Neki monasi su sami sebi, svjesni smetnji vanjskog svjeta, odredili osamu i povlacenje od svijeta, ali barem sto se islama tice i to treba da se nadidje...hajde budi maher pa uz sve sto ovaj svijet nosi ostani u tekvi.
Uglavnom ako se izuzme tekva, potreba za stalnom vezom sa Bogom, svi ti propisi gube smisao i snagu, a cesto i kod vjernika postanu predmet 'glodjanja'