Quote:
otpadnik kaže:
1 - Hare Krisna pokret, iako takvo sto u Indiji ne postoji pod tim imenom, vec je rec o 4 skole koje uzgajaju istovetan pravac, s tim da du im "osnivaci" razlicti, nastala je negde oko XV veka, cini mi se, koji naucnici oznacavaju kjao doba indijske renesanse.
.
.
.
2 - Iako je poticao iz skole Gaudija Vaisnava, ustanovio je ISKCON, koji je trebao biti zasebna celija istovetnog pokreta, a sve radi velikih sukoba unutar samog vaisnava pokreta.
.
.
.
3 -Preveo je gomilu knjiga na engleski sa masom komentara, ali je pokret , nakon njegove smrti, bio potresen brojnim skandalima. Ubistva, pronevere novca, hapsenja itd samo su neki od njih.
Jedan deo njegovih ucenika je ostao u zasebnoj zajednici i dan danas egzistiraju tvrdeci da je laz da je ucitelj ovlascenja preneo na potonje gurue, vec da su isti uzurpirali vlast.
.
.
.
4 - U takvoj situaciji dobar deo ucenika je presao iz ISKCON u pokrete koje su vodili Prabupadovia "sabraca" iz Gaudija Vaisnava skoel, a najvise kod Narajan svamija i, ako se ne varam, Sridar Svamija.
|
1 - Vaishnavizam je jedan od glavnih "teistickih-bhakti pokreta (makar to nije tako strogo, ima mnogih mjesanja i medjuuticaja) uz Shivaizam i Shaktizam. postoje cetiri tradicionalne vaishnavske skole, tj ucenicka nasljedje: Sri/Lakshmi Sampradaya (Ramanuja), Rudra Ssampradaya (Vallabacharya), Brahma Sampradaya (Madhavacharya) i Kumara Sampradaya (Nimbaraka).
U srednjem vijeku se pojavio Chaitanya koji je osnovao tzv Gaudya (Bengalski) Vaishnavizam. Po inicijacijskom nasljedju spadaju u Madhavinu Sampradayju, medjutim po praksi i filozofiji nisu njima jednaki.
2- gaudya vaishnavizam tradicionalno je izgledao malo drugacije. Prabhupadin ucitelj, karizmaticni Bhaktisidhanta j uveo svojevrsnu reformu unutar svoje institucije - Gaudya matha i dosta se strogo borio protiv raznih nedosljednih pravaca koji su se vremenom razvili mjesajuci se s drugim stvarima. Nakon njegove smrti pojavile su se razmirice unutar Gaudya Matha, pa i izmedju Prabhupade i ostalih Bhaktisidhantinih ucenika. Zatim su Bhaktisidhantini ucenici osnovali je vise raznih Mathova u Indiji (neke spominjes kasnije u koje su "prebjegli" iz ISKCON-a), a Prabhupada na zapadu ISKCON (medjunarodno drustvo za svjesnost Krishne).
Neke razlike u odnosu na tradicionalne gaudye: prihvacanje sannyase (redovnistva, odatle narandjaste oblekice iako to inace nose sannyasini samo, a kod njih i brahmacharini) koja je inace Shankarino nasljedje, ali i sam Gauranga (Cheitanya) je prihvatio, medjutim nije se dalje prenosilo. Isposnici u toj tradiciji su tzv Babajiji (pustinjaci, sadhui.. ne redovnici).
Druga znacajna stvar koju tradicionalni osporavaju jest iniciranje u brahmine. Tj smatrao je da se osobu po kvalitetama moze uciniti brahminom dok je to inace porodicno kastinska odrednica. Druga inicijacija je postaja oduvjek, medjutim bila je bas to - druga vaishnavska inicijacija, nije se time postajalo brahminom kako je uveo Bhaktisidhanta, a tradicionalisti i opcenito hindusi osporavaju, pa cak i sami gaudya spisi u prilicnoj mjeri. To je sve Prabhupada prenosio na zapad iako po meni bas nema smisla. Naime to je (predpostavka) radi lakseg propovjedanja posto su u indiji brahmini i sannyasini na vecoj cijeni, a na zapadu valjda jer je Prabhupada prenosio nasljedje kako ga je dobio, mislim da nema inace nekog smisla osim sto se napuhavaju vlastitom velicinom.
Samo propovjedanje je isto svojevrsni novitet. Tj takvo ekstenzivno i napadno propovjedanje koje je u centru aktivnosti, tradicionalisti to bas i ne rade. Takodjer se uloga gurua jako cesto prenosi obiteljski (iz obitelji najuzih pratioca gaurange) sto se u Bhaktisidhantinom nasljedju osporava.
ISKCON je dalje razvio odredjene specificnosti u vodjenju organizacije blizu zapadu, izmedju ostalog i zbog losih iskustava kad se orgaizacija jako uzdrmala usljed velikog broj "palih" gurua i vodja.
3 - to je tzv "ritvik" kontroverza da tako nazovem. Ritvik je sistem kada ucenik inicira u ime ucitelja, ali se on ne smatra ucieljem nego samo posrednikom, a onaj kojega je inicirao i dalje smatra Prabhupadu uciteljem. Tako se radilo dok je Prabhupada bio ziv, a zagovaraoci ritvik sistema smatraju kako nije dao odobrenje da postanu gurui vec bi trebali nastavit sa ritvikom i nakon sto je umro. Medjutim ritvik sistem nije bas uobicajen nakon smrti gurua, a i ta ekipa ritvika je malo cudna.. uglavnom ta polemika po malo gubi na snazi.
Sam pokret su svojevremeno protresle velike afere, najznacajnije su optuzbe za zlostavljanje djece i pedofiliju, posebno kontroverze oko New Vrindavana itd. Danas placaju debele odstete, a hramovi u americi su jako oslabili (dok u istocnoj evropi cini mi se jos imaju odredjenu snagu i clanstvo). Puno ucitelja je otislo sto zbog toga, sto jer su sami odustali i priznali da nisu za to.. bilo je svega i onda se zakljucilo da ce organizaciju vodit drugacije, a ucitelji ce biti vise duhovne funkcije i sa manje ovlasti.
4 - sabraca iz Gaudya Matha Bhatisidhante Saraswatia, sam Gaudya Vaishnavizam je siri.. recim ovako: krscanstvo je vaishnavizam, gaudye su protestantizam, Gaudya Math i Bhatisidhantin pokret recimo.. metodizam.. a razni Mathovi Bhaktisidhanitinih ucenika razne metodisticke (zasebne, ako to postoji, ne znam) crkve. Nije realna usporedba, samo za ilustraciju malo laksu.