Quote:
|
serpico kaže:
Znam za društvo mijasteničara, to je u Laginjinoj 16. Čak sam se i učlanila, ali nikad ne odoh tamo. Uglavnom je tamo starija ekipa, a i ja previše ne volim udruge (što mi je i greška). I svake godine se nagovaram da odem, a onda, kad sam loše nigdje ne idem, a kad sam ok, onda ono kak se kaže "poso, kuća, birtija" pa ne stignem i tako prođu godine. Ma otvorila sam ovu stranicu čisto da vidim koliko ima ekipe sa MG koja trčkara po netu, a onda skužih da ih nema ili nemaju kompjutore. Na kraju krajeva, lošem periodu bolesti, lakše nam je pisati nego govoriti, tako da otići na neki sastanak i tamo se mučiti sa govorom je problem. Lakše je ovako.
|
serpico,
Ljudi obićno ne vole bolnice ni udruge/društva jer prvenstveno ta okruženost istim problemima obićno na prvu djeluje depresivno pošto u biti na neki naćin gledaš u kakvoj se ti situaciji možeš prije ili poslje naći ...
ALI
znam da je na neki sljedeći pogled na stvar 'bolestan' no...
od veće ribe uvjek postoji još veća
Kad si okružena ljudima s istim problemima imaš nažalost priliku da vidiš kako neke stvari mogu biti puno gore i što sve ljudi trpe .A kad usporediš to s tim kako ti je trenutno obićno izvućeš da tvoje stvari "i nisu baš toliko loše"...
Meni osobno je to dovoljno za utjehu da mi "nije ništa"...
U prvom postu si rekla da mjenjaš svoje iskustvo za novo iskustvo a pošto si i spomenila da ti bolest zahvaća samo facijalni dio vjerujem da ćeš se odmah osjetit bolje nakon što ćuješ neko moje iskustvo...
Otvoren sam tip i mogu o svemu pa se sad mislim bili o doživljaju pri prosipanju u autobusu i bjegu svih prisutnih, bivšim svakodnevnim frustracijama poput ostajanja ispred stana jer okretanje kljuća u bravi zahtjeva više snage nego sam se nadao,sadašnjim frustracijama zbog nuspojava onih stvari što te ljeće ili fufljanju i duplom pogledu kad ti to najmanje treba kao npr. kad policija traži osobnu.
Jednom prilikom sam otišao spavat ko i svaki drugi dan no sljedeće jutro sam se probudio totalno 'paraliziran' na neki naćin jer me ništa nije slušalo/nisam mogao pomaknit nijedan mišić svog tijela pa sam i jedva disao te se gušio u vlastitoj pluvaćki a po mene je morala doć Hitna iako od nje nema klasićne koristi da je sve ok kad su tu
Tad ti svašta prolazi kroz glavu a meni je glavna pomisao bila da valjda neće doć do toga da 'mehanika' mora disat umjesto mene.
kako se se sve vrlo lako nakupi poželiš mali brejk od svega -godišnji odmor koji si zaslužio a ne možeš ga dobit...Kao što možeš pretpostavit mislio sam da mi je najteže na svijetu i dok nisam dobio brejk za par dana ...istina, plaćam ga masno da se ćovjek zapita jel vrijedi to uopće šta pošto te hebe nešto drugo pa si na kraju opet shebana no stvar je da sam brejk ipak dobio...a pošto po bolnici imaš priliku svašta vidit -tako sam se kroz život nagledao da mnogi taj brejk neće NIKAD dobit.
I zbog toga ,koliko mi god bilo teško pogledam da ima i gorih stvari pa se osjećam da mi nije ništa...stvar perspektive.
Kapci su ti teški da jedva vidiš? ...pomisli kako je sljepima!
Smeta ti dupla slika? zatvori jedno oko pa ćitaj titlove filma
Nekad ne možeš stajat na nogama? ...pomisli na one koji su vjećno u kolicima!
Ustrašena si i živćana jer te ruke/žile bole pošto si pretrpila 4 sata na dijalizi zbog plazmafereze ...pomisli kako je ljudima koji tamo moraju ić svako 2 dana!
Ne sluša te vilica a svaki zalogaj ti jedva prolazi...pomisli na one sa totalno oduzetom cijelom stranom od npr. moždanog!
jezik te ne sluša pa fufljaš tako da te ni rođena majka ne razumje...pomisli na ljude koji se ćitavi život bore sa nekakvim govornim manama!
shvaćaš me ?
prije ili poslje ćeš dobit odmor od svega a neki nikad neće
ja danas imam taj odmor a svako malo me neka sitnica podsjeti da se ne zavaravam pa me ipak baci u komu jer se naviknem na normalu...
na prvom mjestu me muće druge stvari poput
života na kredit...no nekad ne pitaš za cijenu i pojeo bi i govno (da mi se oprosti na izrazu) da ti bude bolje ....a ne zaboravi da je i to kao ono o ribama ...od velikog ima još veće
a kad baciš pogled na sve ovo-vjeruj da dobijem osip kad vidim nekog kome se svjet sruši jer mora pretrpit neku prehladu ili gripu!
vezano uz to na neki naćin imam dvojake osjećaje (valjda se moderatori neće naljutit na slikovitost
)
...kad vidim da neki ugaze u maćje govno pa to smatraju govnom vjeruj da poželim da zgaze u pasje govno jer bez toga inaće ne mogu shvatit kako je maćje govno stvarno govno prema...
a na drugu stranu pošto znam kako je zgazit u konjsko govno ,govna ne želim nikom ...
btw, interesantno je to koliko stvari ljudi uzimaju zdravo za gotovo.
Uglavnom-NE se depresirat!
Trpi loše a živi za dobre trenutke i tako život ide dalje dan za danom.
p.s. bolest nije glupa.
Da moram birat neku ozbiljnu neizljećivu bolest najvjerovatnije bi odabrao baš ovu!
