[filatelista]

Boja,fizionomija i osobine stanovnistva

Kako je ovdje klima prijatna.ljudi su u licu rumeni.Sa sve cetiri strane sehera su planinski pasnjaci, a zivih voda ima mnogo.Zbog toga je stanovnistvo krepko i zdravo.Cak ima vise hiljada starih i dugovjecnih ljudi koji su bili i prosli,oronuli i iznemogli, ljudi koji su prevalili prosjecni zivot od sedamdeset godina i postali nesposobni za polni odnos.Sve su to bogobojazljivi ljudi,cistog,ispravnog i nepomucenog vjerovanja.Oni su daleko od zavisti i mrznje,a svi su,staro i mlado,gospoda i sirotinja,istrajni u molitvi.Pa i kad u carsiji,brojeci novac,cuju poziv na molitvu(ezan) reknu:Odazivam ti se boze, i ostavljajuci novac,onako otvoreno,jatimice hrle u dzamiju ne zatvorivsi ni ducana.Poslije, kad obave molitvu,vracaju se i nastavljaju posao u trgovini,jer se svi stanovnici drze izreke:Trudbenik je ljubimac bozji.Nikako ne vole spore i nepokretne ljude,ljude bez ikakva znanja,a postuju one koji posjeduju ma kakvo znanje.Visokoucenim i moralnim ljudima daju cak i zekat.

Narod govori Bosanski,Turski,Srpski,Latinski,Hrvatski i Bugarski.

Imena bosanskih ljudi. - Narod u ovoj zemlji svoja imena izgovara skraceno, pa mjesto Mehmed kaze Meho, mjesto Ahmed - Ahmo, Saban - Sabo, Ibrahim - Ibro, Zulfikar - Zuko, Hasan - Haso, Husejin - Huso, Sulejman - Suljo, Ramadan-Ramo, Alija – Aljo. Prezimena su im opet kao: Libzade, Filipzade, Koski-zade, Lafi-zade, Covo-zade, Junak-zade, Deso-zade.

Imena njihovih robova su: Hurem, Behlul, Juro, Safo, Hojrad, Ferhad.

Muska i zenska nosnja. – Ima vrlo mnogo prvaka(a’yan) i velikasa (kibar). Svi prvaci nose ogrtace od saja-cohe, saja-kontose (navezena dzubeta) i samur-curkove. Zimi nose curkove postavljene kozom od crvene bosanske lisice, curkove postavljene kozom od lisicijeg vrata i kosulje od atlasa, jer su u ovoj zemlji coha i atlas crlo jeftini. Obuca im je potpuno zuta. Calme su im zzavijene oko galve na carski nacin. Zavijaju i sarene zlatom izvezane turbane.

Ljudi srednjeg imovnog stanja nose pohabanu cohu i idu u prostijoj obuci; zimi oblace poznate dubrovacke curkove koji su postavljeni crnom jagnjetinom.

I ljudi siromasnog stanja takodje nose cohu, a mnogi stavljaju na glavu zelene krajiske kalpake.

Zene su im ljepotice, a cedne su poput Rabije Adevije(ime jedne zene iz Basre koja se proslavila kao velik mistik, svetac i pisac) i pokrivaju se. U ljepoti i prikladnosti su jedinstvene, rijeci su im odmjerene, govor divan, a zubi kao nanizeni biser. Njihove pooput zvijezda blistave djevojke su jako povucene i cedne. One su kao nerascvjetani pupoljci i skupocjeni biser. Osim oca i djeca, nikakav drugi muskarac ne moze, valjda, cuti njihove rijeci.

Zenska imena su: Saliha, Saniha, Razija, Merzija, Merjema, Huma, Hava, Hasna, Umihana, Nadira i druga.

Robinje i kucne sluzavke su im vecinom Srpkinje i Bugarke, a ima mnogo i Hrvatica.

Zene u ovom seheru odijevaju se u odjecu od crvene i zute cohe, a na noge obuvaju zute papuce i tomake. Na glavu stavljaju obicne i skupocjene fesice od cohe, dibe i kadife, a preko njih zavijace od tankog bijelog platna i crne pece. Vrlo rijetko setaju izvan kuce, jer su cedne icestite.

Anegdote zanesenjaka i bozjih ugodnika. – Na prvom mjestu je bpzji ugodnik Abdi Celebija. To je iznemogao starac, opijen i zanesen ljubavlju prema bogu i uvijek van sebe. On poznaje tajne znakove i riznice tajanstvenih znanja. Njegova su se velicanstvena prorocanstva (keramet) nekoliko hiljada puta obistinila. Jednog dana, kad sam ja tamo bio, dosao je Abdi Celebija u carsiju i bazar i hodao pomazuci u vicuci:

- Bre dizi, bre trpaj u harare, bre stani, bre udri, gasi, ne stoj, bre ode Sarajevo, jao pustinja, obnova, sabahski vjetar, drzi, stoji!

I za cudo bozjem te noci pojavi se u kazandzijskoj carsiji pozar i izgorje nekoliko hiljada ducana i kuca. Nekoliko dana kasnije mase su rastrgale subasu naseg gospodara Melek Ahmed-pase stoga sto se nasao u nezakonitom poslu. Na to je pasa sve one koji su sudjelovali u ovom ubistvu povjesao, isjekao i pobio. Sutradan je Abdi Celebija setao govoreci:

- Eto, dobro bi, a neki postadose dobri sehiti (mucenici).

Tako je bio neugledan da su mu brkovi i brada bili savijeni u fitilje.

Ima jos mnogo zgoda o njemu, ali to ne mogu pominjati u svojim biljeskama.

Deli Nisa-kaduna takodje je vidovita. Ona je nadahnuta otkrovenjem i zanesena, ali dobra i povucena zena. Setala bi kao da je gluha i nijema.

Crkve. – Sve su crkve malene, nema crkve sa zvonom. Crkve srpskih i latinskih hriscana su u dobrom stanju. Evropejci, Frenci i Grci (Rum) takodje vrse svoje vjerske obrede u ovim crkvama. Ima i jedna jevrejska sinagoga.

Imareti. – U seher-Sarajevu postoje na sedam mjesta javne kuhinje (imaret) u kojima putnici i namjernici, djaci i mudzaviri dobivaju obilno besplatnu hranu. Poznati su: Kodza Ferhadov, Husrev-begov i Kodza Mahmed-pasin imaret. Ovaj posljednji imaret gradio je Sinan-aga, glavni neimar (mimar-basi) Sulejman-hanov.

Zanimanje stanovnistva. – Jedan dio naroda sluzi kao granicarski ratnici, drugi su drzavni sluzbenici, a treci obrtnici i mjenjaci (sarraf). Jedan dio stanovnistva bavi se trgovinom. Jedna grupa tanovnika sluze kao sejmeni (sekban) pasa i aga, te pobiru drzavne dohotke (mali miri).

Zita i proizvodi. – Kako je ovdje zemlja jako brdovita i kamenita, psenica dolazi iz Vlaske i Hercegovine. Na podrucju Sarajeva, medjutim, rastu biljke: proha, grah, jecam, socivica, nohut i heljda.

Ima jedna vrsta hljeba koji je sladak kao med, tako da ga se covjek ne moze zasititi. Hljeb od prohe je dobar dok je vruc, ali kad se ohladi, stvrdne se kao kamen. Zobi i razi ima takodje dosta.

Voce. – Ovdje nema drveca kao sto su cempres, bor, simsir, smreka, maslina i gorka pomorandza. Ali u hercegovackom i mostarskom primorju ima svakakvog voca izuzev datula.

Jela. – Na glasu su im ova jela: uredjeni bijeli latinski somun, i ”rucka curek”, tj. jedna vrsta masnog cureka koji se jede uz dorucak – burek od kokosijeg mesa, kajmak-baklava, raznovrsne corbe od povrca, jahnija od ovcije i govedje pastrme susene na hrastovini, ”kupuska”, tj. Kiseli kupus i sir od surutike.

Voce i pice. – Od voca je poznato dobro crno “dzurha” grozdje, tresnje mevlevijske tekije, visnje, kruske jeribasme, jabuke i sljive.

Sto se tice pica, u ovome se seheru u proljece, puna tri mjeseca, pravi na stotine hiljada male buradi (fuci) surutke od kozjeg mlijeka, tj. Vode od sira, koja se prodaje u carsiji i na trgu u mnogim cabricima. Ova voda povoljno utice na probavu, a licu daje rumenu boju.

Surutku dobivenu od mlijeka ridje koze uzimaju na jagmu i piju. Stavise, prema rijecima ljekara, i u drugim zemljama je korisno u proljece piti mlijeko od ridje koze, jer ono, po njihovom misljenju, u ljudskom organizmu unistava zuc, melanholiju, sputum (balgam) i sl.

Sirup od visanja, gorusica (hardelija) i medovina takodje povoljno uticu na raspolozenje (ceif).

Ima jos jedna vrsta pica koja se zove ramazanija. Ona se pravi od grozdja kao i nevareno vino (muselles). Ono s nogu obara covjeka. Najbolju vrstu ove ramazanije imaju imami. To je prijatno pice koje covjeka jaca za molitvu. Medjutim, onaj koji pije pravo vino (sarab) nesrecnik je koga stanovnici ovog grada izbjegavaju i preziru.

Basce i izletista. – Ovdje ima dvadeset i sest hiljada basca kao rajskih vrtova, a kroz svaku tece ziva voda. Ti su vrtovi krasni kao zemaljski raj (bagi irem). Ukraseni su raznovrsnim hladnjacima, bazenima i sadrvanima. Jedno izletiste je Basca mevlevijske tekije sa obali rijeke Miljacke. Iznad nje je izletiste u Gaju Male tekije. Tu ima neka vrsta tako socnog i ukusnog crnog grozdja da ga se covjek ne moze zasititi. Zatim ima izletiste na Vrelu Bosne. Na obali te rijeke ljudi iz cijelog seher-Sarajeva koji znaju da uzivaju razapnu manje i vece satore te u mrezu love pastrmku tesku po jednu oku. Od nje prave ukusne cevape, pa jeduci i pijuci uzivaju.

Rudnici. – U ovoj provinciji ima devet razlicitih rudnika kakvih nema u ostalim islamskim zemljama. Iako je u provinciji Bosni postojao rudnik zlata, njega je Ferhad-pasa zatvorio stoga sto mu prihodi nisu mogli pokriti izdatke.

U gradu Srebrenici vadi sejedna vrsta cistog srebra. Takvo cisto srebro bez ikakve primjese ne kopa se cak ni u kasabi Novo Brdom, ni u seheru Sidrekapsi pokraj Soluna (Selanik).

U ovoj pokrajini ima takodje hrmze (vrsta depilatorijuma). A ima i lazurita (plavog kamena), koji se kao i evropski (frenk) preliva u hiljade boja i stotine nijansa.

Ima takodje i rudnik olova i bakra. Samo bakrene rude ima malo i ona sadrzi u sebi zlatnu zicu. Zeljeznih rudnika ima veoma mnogo. U fojnickim planinama vadi se zeljezo bez mjere.

Narjecje i narodna frazeologija. – Isticem prije svega da oni jelo sto ga svako jutro jedu zovu ”rucka”, ali ovaj izraz Osmanlije smatraju nepristojnim. Jednoga dana ranim jutrom dodje meni, siromahu, Hadzi Besaret i rece:
- Evlija Celebi, nasi su ”kucni dusmani” otisli u hamam; moja je kuca sada slobodna, pa bih htio da te vodim sebi na dorucak (”rucka”).
Ja sam se, siromah, na ove rijeci zbunio. U glavu mi dodjose razne misli, dok ce Hadzi Besaret:
- U nasim se krajevima dorucak zove ”ruzka”.
Kad kazu ”cestit pasa”, to znaci pravedan pasa.

Jezik bosnjackog i hrvatskog naroda. – Narod se u ovim krajevima u puckom govoru zove Bosnjaci (”Bosnjak”). Samo draze im je kad se kaze Bosanci (”Bosnevi“). Kao sto je cist njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosudjuju. Jezik im je blizak latinskom. Eto ovdje cemo donijeti nesto iz toga jezika u prozi i stihovima.
Na trzistu broje ovako:
Jedan = 1, dva = 2, tri = 3, cetiri = 4, pet = 5, sest = 6, sedam = 7, osam = 8, devet = 9, deset = 10.
Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rjecnik na bosanskom jeziku u stihovima, po uzoru na persijsku knjigu Sahidi, iz koga su ovdje prenesena dva metruma.