Pogledaj jedan post
Old 23.09.2012., 01:25   #7
hvala dragi moji na odgovorima i čitanju....nastavljam pisati, pa ću vam odgovoriti najbolje kroz svoja razmišljanja :-)


jutro poslije, probudio sam se pun energije. Inače moju standardnu prvu misao "uh ne, još jedan dan", zamjenila je radost i veselje poći ususret novom danu. Nešto neopisivo za mene.

Jedva sam čekao doživjeti nešto obično. Svaka obična pojava, meni se činila neizmjerno neobičnom. Otišao sam u trgovinu kupiti namirnice za hranu. Uživao sam u pogledu na šarolike boje povrća i voća. Razni oblici raznih boja, bili su savršeni. Shvatio sam da sam prestao uzimati stvari zdravo za gotovo, divio sam se svemu očima djeteta koje tek upoznaje svijet. Ljudi su oko mene prolazili i stavljali stvari u svoje košare. Osjećao sam tako puno energije oko sebe, energije od svih tih bića. Jednostavno cijeli prostor bio je ispunjen jednom neobičnom energijom. Obratio sam pažnju na ljude, na njihova lica, oči, hod i držanje. Na pamet mi je pala neobična misao, kako svatko od tih ljudi ima svoju životnu priču, svoju životnu situaciju, ali koliko god da su životne situacije tih ljudi različite, život koji im je darovan jednak je za svakoga. Nitko nije veći ili manji od drugog, više ili manje vrijedan, ono biće koje sjedi u sjeni spoznaje svakog tog čovjeka činilo se istovjetno mome.

Kupio sam nekoliko namirnica i krenuo prema blagajni. Platio sam svoj račun sa mirom i zahvalnošću što mogu imati te namirnice.

Shvatio sam koliko sam se prije opirao svemu, koliko je moj život bio jedna velika unutarnja bitka. Bitka sa osjećajima, sa poslom, sa drugim ljudima, sa novcem, sa uspjesima i neuspjesima, sa cijenama i ekonomijom, sa politikom, sa mojom prošlošću i sa mojom budućnošću.

Ovaj puta prihvatio sam da namirnice koje sam uzeo koštaju koliko koštaju, nisam u kupovinu kruha upleo i svoj nedostatak novca, minus na tekućem računu, hipoteku na stan, nesigurnost zaposlenja i života te sve ostale stvari koje čine moju životnu situaciju. Jednostavno sam prihvatio cijenu onoga što kupujem, jer je to bila cijena toga, ne ocjenjujući više kada sam ga jednom odabrao da li to vrijedi više ili manje, to jednostavno vrijedi toliko novaca.

Mogu to prihvatiti ili neprihvatiti. To ne znači da se slažem ili da mi je svejedno hoću li nešto platiti 5 ili 500, jer i dalje moram funkcionirati u okviru svojih mogućnosti, samo ta pojava opiranja svemu što jest u meni trošila je ogromnu količinu životne energije. Unutarnja borba protiv svega bila je otprilike jednako učinkovita kao gašenje požara sa napalmom. Ne samo da je ostao požar, nego bi dobio i eksploziju po svoj prilici u lice. Eksploziju negativnih osjećaja, stavova i mišljenja koja bi preplavila moju svijest sužavajući mi horizonte do te mjere da više nisam mogao percipirati ništa lijepoga oko sebe. Sve drugo postajalo je manje važno. Ono što je jedino važno, to sam bio ja i moja životna situacija.

Svaka dobronamjerna kritika ili sugestija "moraš uživati u malim stvarima" u meni bi izazvala burnu reakciju. Dosta mi je bilo više tih fraza. Problem je bio što ja ne znam uživati. Ni u malim ni u velikim stvarima, sasvim je svejedno. Problem nije bio u stvarima ili u mojoj oholosti, nego u mojoj nesigurnosti. Sve dok se u meni nije oslobodila ta zarobljena vječna prisutnost, nisam mogao uživati ni u čemu.

Dragi moji čitatelji, ne, nisam sada prosvjetljen niti neki guru, niti mislim da sam odjednom izliječen i da mogu ostaviti lijekove te ih i dalje koristim, ali osjećam jednu slobodu, energiju, ljepotu, radost.

Osjećam da sam slobodan. Osjećaj jedne slobode od svega, osjećaj apsolutne slobode je predivan. Mnogi piju alkohol da bi ih on oslobodio, pomaknuo granice i zidove. Mnogi se i drogiraju da bi osjetili osjećaj slobode. Kada bi samo znali, koliko je blizu. Tako blizu a tako daleko. Ne znam zašto je sve to tako, ali čini se da je svačiji duhovni put drukčiji i svatko ga mora proći sam.

Problema i briga životnih i dalje je puno, na razini životne situacije ništa se posebno nije promijenilo, ali ja sam se promjenio iznutra. Ja mogu odvojiti sebe od životne situacije koja me okružuje. Kada se umorim od svega povučem se u svoju dubinu i pokušam opet osjetiti svoje ja, promotriti sebe iz drugog kuta, pogledati se jednim drugim očima. Mir i ljubav koja izvire iz tog središta daje mi snagu za nastavak. Ne znam kako će se stvari odvijati, ali sam duboko u sebi uvjeren da će sve biti kako treba biti, i kako će svaki budući događaj kao i svi koji su prethodili služiti tome da mene usmjeravaju na mom duhovnom putu.
Strah od budućnosti i od života zamijenilo je potpuno povjerenje u život, potpuno predanje u njegove ruke. Prihvaćanje svake kušnje, svake situacije. Nema vaganja što je fer a što nije fer, da li ja zaslužujem ovo ili ono, kako prolaze drugi a kako ja prolazim u životu, nema uspoređivanja, nema natjecanja, nema pobjednika i poraženih.

Ja sam tu za svu vječnost. Spoznaja toga, vratila je moje samopouzdanje. Prijetnje na poslu koje sam doživio kao da su prošle kroz mene i nisu me uopće uznemirile. Nisu me učinile nervoznim, svađalački nastrojenim, uplašenim. Kao da ništa ne može poremetiti moje biće, ništa mu ne može naškoditi. Kada sam ih doživio, došlo mi je da se nasmijem. Iz pristojnosti glumio sam ozbiljnost i zabrinutost, ali u sebi nasmijao sam se prolaznosti i mirno nastavio dalje.

Čak štoviše, nisam ni zamjerio svom šefu zbog toga ni u srcu ni u umu. Jednostavno se nisam ni naljutio. Nastavio sam ostatak tjedna raditi jednako poletno, trudeći se izvući iz sebe što više kreativne energije, dati što više, doprinijeti što bolje.

Osjećam se sigurnim u sebe. To se odražava u mom govoru i u mom držanju.
Nekada spušteni pogled, sram i strah gledanja drugih u oči skroz je nestao. Sada sa radošću pristupam svima, sa radošču pogledam ljude u oči. Kada pogledam nekoga u oči, imam osjećaj kao da pristupim njegovom biću, kao da se povežem s tom osobom na jednoj drugoj razini i kao da mu mogu nešto prenijeti i dati. Kao da mogu dati sebe kroz taj iskreni i kratki pogled. To je ono što i želim, kroz ovaj život koji mi je darovan. Izgoriti kao svijeća svijetleći drugima na njihovom životnom putu. Želim iskoristiti svoje talente i sposobnosti na najbolji mogući način i vjerujem da će moje ja pronaći načina da to postigne.
eternalme is offline  
Odgovori s citatom