Lijepi pozdrav dragi moji svi koji se nalazimo na ovoj temi!
Kako to već obično biva, uvijek misliš da se ružne stvari dešavaju drugima, a onda ti doleti grubi šamar realnosti.
Suprugova mama je prošli tjedan zbog jakih glavobolja, iznenadne dezorijentiranosti i gubitka kratkoročnog pamćenja hitno hospitalizirana u Vinogradskoj bolnici. Nakon pregleda i CT-a postavljena joj je dijagnoza tumora na mozgu. Dodatna otegotna okolnost je bio nekakav kongres liječnika, pa praznik, itd. Uglavnom na rezultate MR smo čekali 5 dana.
Dežurni neurolog, docentica Bašić Kes, dok još rezultati MR nisu bili gotovi, nas je lijepo primila, posjela, zajedno s nama gledala CT, te objašnjavala kako smijemo biti optimisti jer je tumor bez edema, čini se da nije duboko otiša i više je prema frontalnom dijelu mozga, te da je vidjela mnooogo gore slučajeva, ali kao vidjet ćemo sve nakon MR
Tako smo nekako mi s tom ulivenom nadom jedni druge tapšali po ramenima, tješili se i doživjeli potpuno stanje šoka kada su stigli rezultati magnetske. Tim neurokirurga se čudio kako ranije nismo ništa primjetili.
Suprugova majka je jedna toliko divna, vesela i vrckava žena, otkačenjak, znanstvenik koji radi stresan posao,ali se rijetko kad žalila na glavobolje,a i to bi bile one, naizgled benigne, ne prejake. Vid savršen, bez promjena raspoloženja, bez zaboravljanja...ništaa što bi dalo naslutiti da se nešto u njenom organizmu dešava.
Tumor je velik, proširen na obja polutke mozga, suviše smješten centralno, sumnja se na glioblastom, a da li je, sa sigurnošću ćemo znati u utorak nakon biopsije.
Kako obično biva, kada netko do koga vam je stalno se nađe u takvoj situaciji, onda ste spremni podići cijeli svijet na noge. Traže se poznanici,prijatelji, bilo kakve veze po bolnicama. Jer težak je osjećaj bespomoćnosti.
A čini se da smo u ovoj situaciji ipak, potpuno vezanih ruku.
Vama svima se obraćam za savjet.
Voljela bih čuti još koje mišljenje, pa ako imate za preporučiti nekog dobrog neurokirurga. U Vinogradskoj su mi rekli da dr. Paladino više ne radi uopće, ne prima pacijente, te da je do njega nemoguće doći.(????? što je bilo prvi put da čujem takvu informaciju, pa sam malo ostala zbunjena, jer koliko god ja nisam medicinske struke, toliko opet neka imena znaš i pratiš, i znam da je jos uvijek aktivan)
U ponedjeljak idem kod neurologinje dr. Vide Demarin, poslušat njezino mišljenje, te evnetualnu preporuku za neurokirurga. Iako mi se čini da su prognoze svugdje jednoglasne.
Također mislim s nalazima otići u Polikliniku Medikol. Ne znam što pokušavam postići, ali je teško sjediti i predat se. Čitala sam o eksperimentalnim operacijama s uvođenjem radioaktivnog joda u središte tumora, ali ne znam gdje i od koga dobiti više informacija o tome.
Ne znam ustvari što da radim, potpuno smo izgubljeni. Žena je sad već tjedan dana u bolnici, i vesela je i dobro raspoložena. Nije svjesna svog stanja, niti je svjesna koliko dugo je u bolnici..što,ma koliko grozno zvučalo, je i dobro. Jer unatoč tome da nema kratkotrajno pamćenje, zaboravi npr da smo prije pola sata bili u šetnji i sl, još uvijek je to ona. Onaj veseli, vrckavi duh djevojčice.
Od lijekova joj daju Manitol i cerson, jedan je za izlučivanje tekućine iz stanica, drugi za spavanje. Na glavobolje se ne žali....
Ispričavam se na dugom postu, ali vjerujem da razumijete. Bolna mi je pomisao da se ništa ne može učiniti. Bolno mi je razmišljati o tome što je humanije za tu ženu. Odvesti ju kući, i paziti ju, te samo bespomoćno čekati.
Ili se odlučiti za drugu opciju sa zračenjem, te ju mučiti ..za koliko..2 do 3 mjeseca......?
Ne želim se predati, i ne želim samo sjediti i čekati da se nešto samo desi od sebe. Želim da se pokuša i sa eksperimentalnim lijekovima i ..sa svime..ma zante i sami
hvala. ako imate kakav savjet, rado ću ga pročitati. Sretno svima u vašim bitkama
