Moje iskustvo je ograniceno na dva slucaja:
- sa starijom sam u pocetku je stavljala u kindac, jer kao bolje ce spavati, necu je zgnjeciti u krevetu, da se navikne i ostale ideje iz te teorije... Onda nas je naravno lijepo strefio sleep regression s cetri mjeseca pa sam shvatima da je onih prvih tri mjeseca bio lazni mirjer je bila premala, a sad uspijeva svoju volju izraziti a njena volja je da je pored mene a ne u kinderbetu. Cim sam je uselila u nas krevet odmah je bolje spavala ( sto ne znaci da se nije budila), ali ukupno bi odspavala svojih 10-12h sto je po meni ok. Doduse, tu sam napravila drugi zaheb da nisam pazila da ne spava s cicom u ustima, ali i to sam je odvikla nakon nekog vremena
- mladjeg sam stavila odmah u krevet pored sebe, i samo pazila da izvadim cicu nakon sto pojede... Znao je bit budan po noci po sat i vise vremena, nesto si gugutati, igrati se rukicama u mraku... Ja bi spavala pored njega snom pravednika, najcesce bi nakon sat vremena zaspao sam. Naravno, bio je svjestan da sam ja uvijek tu, i ako bi zaplakao dala bi mu cicu... No on po noci prakticno i nije plakao, obicno bi me lupkao nogama dok me nije probudio da mu dam jest
Uglavnom, moje iskustvo je da svi oni znaju zaspati samo im treba nasa blizina a cesto i blizina tijekom noci, to smatram dijelom prirodnog i zdravog instinkta za prezivljavanje jer bebekoje se nebune da su ostavljene su sigurno imale nizu stopu prezivljavanja od onih koje su se znale izboriti da budu stalno uz zastitu mame. Tako da ja ne vjerujem u teorije o "zdravom" spavanju malih beba u kinderbetu, kad imaju godinu, dvije to mi je vec neka druga prica....
Sto se tjesilica tice, nisu ih imali ni jedan ni drugi a u jaslice su krenuli bez imalo problema i tamo se uklopili u raspored spavanja kao urice, i to i bez duda i bez bocica za uspavljivanje i bez tjesilica za mazenje... Jos samo ostaje da tete u vrticima se prestanu cuditi da djete nema nista od toga i normalno funkcionira....