Quote:
Nighttrain kaže:
Ja imam takvu aktualnu sudsku presudu. Meni je to bilo koma iako sam ja bio s djecom i puno vise od same presude. Bivsa ima posao koji ukljucuje puno putovanja tako da sam ja imao prilike sudjelovati u njihovom odrastanju puno vise. Prije pat mjeseci sam pokrenuo na centru proceduru promjene postojece sudske presude jer sam htio da se sve skupa docede u neki red i ravnotezu. Djeca su bila kod mene po dva i vise tjedna u mjesecu ali mi je i dalje nad glavom visila alimentacija. Nakon tog centra su se i stvari napokon pocele rjesavati. Uspjeli smo dogovoriti da su djeca pola mjeseca kod mene i to u onom periodu kad je na putu da one dane kad je doma moze ih vidjeti kada pozeli. Selidba. Tu stalno naglasavaju kao veliki problem i usporedjuju sa selidbom komoletnog namjestaja kamionom. U praksi ti to izgleda kao torba s knjigama i eventualno jedan kofer s nekim stvarima koje bas tu nemaju. Puno pricam s djecom i one mi ne govore da ih to nesto jako ljuti ili im se ne da. Nisam kod njih primjetio ni neki otpor ni popustanje u skoli ili deprrsiju. Sasvim normalna djeca.
Dijelimo sve troskove na pola od izv aktivnosti do rodjrndana i mislim da je to u redu.
Mislim da bi ovako nesto drzava morala omoguciti da se i legalizira a ne da ovisis o dobroj volji druge strane. Kad se ljudi dogovaraju obicno je sve u redu ali za tri ili sest mjeseci se svasta moze dogoditi.
|
ovo mi svidja, s tim da kod nas nema odredjeno vrijeme, koliko i kada zele,
i da, u pitanju je samo ruksak s vrlo malo stvari, nema tu osjecaja neke mega selidbe